Russo [ru'so], Alecu, rumunjski prozni pisac (Străşeni, Lăpuşna, 17. III. 1819 – Iaşi, 5. II. 1859). Podrijetlom Besarabljanin; bio je zatvaran zbog svojih političkih stajališta i djelovanja, jer je bio ideolog naraštaja iz revolucionarne 1848. Njegova malobrojna djela većinom su bila pisana na francuskom jeziku i potom prevedena na rumunjski. U rumunjskoj književnosti važne su njegove uspomene: Iaşi i njegovi stanovnici (Iaşi şi locuitorii săi, 1840), Soveja (1846), Uspomene (Amintiri, 1855). Poznat je postao zahvaljujući domoljubnoj proznoj poemi Pjesma Rumunjske (Cântarea României), s povijesnim prizorima i narodnim motivima. Osobito je cijenio narodno stvaralaštvo i zauzimao se za književni jezik utemeljen na narodnom (bio je protivnik umjetnoga »latiniziranja« jezika).