Ritter [ri'təɹ], Carl, njemački geograf (Quedlinburg, 7. VIII. 1779 – Berlin, 28. IX. 1859). Profesor u Berlinu. Proučavao odnose i međusobni utjecaj čovjeka i prirodnih čimbenika (faktori) te pokušao odrediti predmet geografije i njezine veze s drugim znanostima. Svojim radovima pridonio je stvaranju moderne socijalne geografije (antropogeografija). Glavna djela: Geografija u odnosu prema prirodi i povijesti čovjeka (Die Erdkunde im Verhältniss zur Natur und zur Geschichte des Menschen, I–II, 1817–18., drugo izdanje u 19 sv., 1822–59), Europa (1807), Opća usporedbena geografija (Allgemeinen vergleichenden Erdkunde, 1816), i dr.