TRAŽI DALJE:
STRUKE:

republika

republika (lat. res publica: država; javna stvar, javno ili opće dobro, zajednička imovina), oblik države ili vladavine u kojoj vlast imaju izabrani predstavnici; politički sustav u kojem postoji dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. U suvremenom se određenju načelno razlikuje parlamentarna republika (izvršna vlast odgovorna je predstavničkomu tijelu) od predsjedničke republike (izvršna vlast na čelu s predsjednikom republike u načelu je neovisna). Ideja republike (republikanizam) povijesno se razvijala od naučavanja o oblicima političkih zajednica u antici, preko moderne teorije države do suvremenih razmatranja ustavne države.

Antika. Republika se razmatrala kroz ideju vrline, a manje kao oblik političke zajednice, stoga pojam republika izvorno iskazuje bit političke zajednice, a ne tek formalno (ustavom) određen oblik i ustrojstvo vlasti. Bila je shvaćena kao oličenje slobode, jer je građanima omogućivala sudjelovanje u donošenju odluka, te kao poredak vrline, koji je predstavljao duh zajedništva i spremnost da se opće dobro postavi iznad vlastitih i obiteljskih interesa. U starogrčkoj političkoj filozofiji Aristotel je od oblika političke zajednice razlikovao monarhiju (vlada jedan), aristokraciju (vlada nekolicina povlaštenih) i politeju, sadržajno istovjetnu latinskomu pojmu republike (vladaju svi građani). M. T. Ciceron prvi je rabio pojam republika i pod njim je razumijevao dobrovoljno udruženje mnogih koji su se okupili s obzirom na zajedničko shvaćanje prava i zajedničku korist. U tom smislu republika je ustavom određen oblik vlasti i uređenje političke moći. U duhu grčke političke kulture Ciceron je smatrao kako je republika najbolji oblik političke zajednice jer je umjerena (ne određuje se u ekstremima poput čistih oblika, npr. monarhije ili aristokracije) i mješovita (preuzima dobre elemente monarhije, aristokracije i demokracije), čime je uspostavljena ravnoteža političke zajednice. Prema Polibiju, zbog toga što je mješovita, republici ne prijeti mogućnost izopačavanja vlasti kao u slučaju monarhije, koja se može pretvoriti u tiraniju, ili aristokracije, koja može skliznuti u oligarhiju. Prvi oblici republike nastali su uspostavom grčkih polisa i rimskih republike te srednjovjekovnih talijanskih gradova-komuna u obliku aristokratskih republika.

Moderno doba. Razvojem novovjekovne političke misli republika se sve više počinje razumijevati kao oblik političkog poretka (države) koji će moći obuzdati samovolju vladara koja proizlazi iz oblika države koji je dugo prevladavao – monarhije feudalnoga tipa. Od N. Machiavellija države se počinju dijeliti na monarhije i republike te se idealni tip jedne počinje analitički određivati kao suprotnost drugoj. Tako se za razliku od monarhije, u kojoj prevladavaju načela nejednakosti i monizma, republika uspostavlja na načelima jednakosti i pluralizma. Za Machiavellija glavni uvjet za uspostavu republike bilo je postojanje specifične građanske vrline, koja kao unutarnji princip republike proizvodi svijest o dužnosti prema državi i poštivanju zakona. Ch. L. de Montesquieu republike je dijelio na demokratske (kada vlast posjeduje narod) i aristokratske (kada vlast posjeduje dio naroda). Da bi se osigurala umjerena vladavina, za republiku je potrebna uravnotežena vlast, odnosno dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu; tako je nastalo razlikovanje naspram monarhije u kojoj su zakonodavna i izvršna, a u apsolutnoj monarhiji i sudbena vlast dio istoga političkog tijela – monarha. Za J.-J. Rousseaua kao i za I. Kanta republika se temelji na ideji opće volje koja nadilazi pojedinačnu volju svih pripadnika zajednice, odnosno sebične interese građana. Građanske revolucije (američka i francuska) i razvoj ideje nacionalne države ističu važnost pojma suvereniteta i legitimiranja političkog poretka. Legitimacija monarha putem božanskoga prava ustupila je mjesto legitimiranju poretka republike putem naroda (nacije) kao izvora suvereniteta. Od tada se sve više država konstituira kao demokratske republike, a sve manje kao monarhije, koje su većinom simbolički i samo nominalno određene. Slijedom suvremene političke misli republike se uređuju kao ustavne države s ustavom kao izvorom suvereniteta, koji se formalno jednako odnosi na vlast i građane.

Citiranje:
republika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52516>.