struka(e): elektrotehnika

reostat (reo- + -stat), podesivi otpornik s dva priključka koji se primjenjuje za reguliranje jakosti električne struje u električnom strujnom krugu: povećavanjem električnoga otpora reostata, električna se struja smanjuje. Može biti načinjen od žice ili metalne vrpce, vodljive tekućine ili ugljika. Za prosječne jakosti električne struje, snage od jednog do nekoliko tisuća vata, najčešće se primjenjuje reostat načinjen od žice omotane oko izolatora otpornoga na toplinu s klizačem koji dohvaća svaki pojedini namotaj žice. Za velike električne struje prikladniji je elektrolitički otpornik kojemu su elektrode više ili manje uronjene u vodljivu tekućinu (npr. u slanu vodu). Za male električne struje rabi se ugljični reostat u kojem se električni otpor mijenja rotiranjem grafitnoga diska. Primjenjuje se za prigušivanje rasvjete ili zvuka, kontroliranje brzine električnoga motora, prilagođavanje karakteristika električnoga generatora i dr.

Potenciometar je instrument kojim se mjeri nepoznati električni napon tako što se mijenjanjem električnoga otpora nepoznati električni napon uravnotežuje s poznatim.

Citiranje:

reostat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/reostat>.