Rem, Goran, hrvatski književni povjesničar i pjesnik (Slavonski Brod, 12. XI. 1958). Studij jugoslavistike završio je 1981. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, doktorirao 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom o intermedijalnosti u suvremenom hrvatskom pjesništvu (objavljeno 2003. kao Koreografija teksta, uz antologijski odabir hrvatske poezije). Od 1992. radi na osječkom Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet), od 2009. kao redoviti profesor hrvatske književnosti. Kao književni povjesničar, teoretičar i esejist objavio je više knjiga (Poetika brisanih navodnika, 1988; Zadovoljština u tekstu, 1989; Tijelo i tekst, 2009; Retorika kritike, 2010), a posebice se bavi slavonskim korpusom hrvatske književnosti (Slavonsko ratno pismo, 1997; Slavonski tekst hrvatske književnosti, s Helenom Sablić Tomić, 2003) te medijskom stilistikom. Pjesme objavljuje od 1979; obilježene postmodernističkom poetikom i bliske kvorumaškoj poeziji pjesme mu ispituju razne aspekte jezika, intertekstualne i intermedijalne postupke, kao i pravopisnu i gramatičku normu, dočim su mu kasnije zbirke narativiziranije (Post ili past, 1985; Agregacija slova, 1985; Dobre oči tvoje, 1996; Intima, 2005; Nikada i sad, 2006; Ja sam Saga: Pauline pjesme u prozi, 2017). Priredio je, s koautorima, nekoliko panoramskih pregleda slavonske književnosti.
