religijska antropologija

religijska antropologija, grana antropologije koja se bavi fenomenima vjerovanja, njihova odnosa s ostalim područjima nekoga društva i kulture, te u najširem smislu obrascima pokušaja ovladavanja kozmosom, koji je izvan dosega ljudske kontrole. U antropološkim promišljanjima religija se određuje kao univerzalna pojava u svim društvima i kulturama, usmjerena na pokušaj odgovora o naravi života i smrti, kao i razlogu stvaranja svemira i čovjeka. Religijsku ideologiju čine tri glavne komponente: svjetonazori, mitovi i legende. Velika raznolikost religijskih vjerovanja i praksi otežava definiranje religija. Rani teoretičari religije, B. K. Malinowski, É. Durkheim i M. Weber, bili su usmjereni na proučavanje religije kao integralnoga dijela kulture i društva. Tri gl. pristupa definiranju religije temelje se na: socijalnome (soc. organizacija religije i uloge rituala), afektivnome (osjećaji koje vjerovanje budi, a ne fenomen samoga vjerovanja) i egzistencijalnome (uloga religije kao posrednika u prijenosu vrijednosti). Sve definicije religija, koliko god bile raznorodne, utemeljene su na: religijskom ritualu, religijskoj ideologiji i socijalnoj organizaciji religijskoga. Suvremeni antropološki pristupi religiji ujedinjuju njezine funkcionalističke, racionalističke i simboličke aspekte jer se, po C. Geertzu, samo na taj način mogu objasniti snažne motivacije skrivene u sustavu simbola svake religije.

Citiranje:
religijska antropologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52382>.