registratura (njemački Registratur, prema srednjovjekovnom latinskom registrum, regestrum: popis, upisnik), u arhivistici: 1) pisarnica kao organizacijska jedinica u pojedinoj ustanovi, organizaciji i sl.; 2) sam arhiv u pisarnici, tj. mjesto gdje se odlažu spisi odnosno registraturno gradivo pod koje se ubrajaju različiti (tekući i završeni) predmeti, pomoćne uredske knjige i ostali materijali koji se rabe u administraciji; 3) sam arhivski materijal u arhivu pisarnice. Registratura čuva gradivo koje je nastalo njezinim tekućim radom, prvo za potrebe svakodnevnoga rada kao izvor podataka, a potom za predaju mjerodavnom arhivu, što ovisi o njegovoj vrijednosti i važnosti, ili je za uništenje.
