STRUKE:

ravnoteža sila

ravnoteža sila (engl. balance of power), u politici, načelo prema kojemu između država (na određenom području) treba postojati odnos snaga koji će onemogućiti jednostrano nametanje volje silom. Načelo je bilo poznato već u antičko doba, kada je bila stvorena Grčka liga kao protuteža hegemoniji Atene. Westfalski je mir (1648) također pokazao tendenciju suzbijanja hegemonije i uravnoteženja snaga u Europi. U drugoj polovici XVII. st., za sve veće moći Francuske pod Lujem XIV., mnogi su njezini susjedi, pod vodstvom Engleske, nastojali vratiti poljuljanu ravnotežu. U odredbama Utrechtskoga mirovnog ugovora (1713), kojim je završio Rat za španjolsku baštinu, prvi je put izričito bilo istaknuto načelo ravnoteže sila (lat. ad conservandum in Europa equilibrium: radi očuvanja ravnoteže u Europi). U razdoblju prije I. svj. rata sve veća moć Njemačke ugrožavala je ne samo europsku ravnotežu nego i kolonijalni status quo pa je Velika Britanija stupila na stranu Francuske i Rusije nasuprot Centralnim silama. Do II. svj. rata težište sustava ravnoteže sila bilo je u Europi, a potom se prenijelo na odnose dviju grupa država oko SAD-a i SSSR-a. U europskim i svjetskim razmjerima nastala je ravnoteža dvaju blokova. U povijesti su bila učinjena dva pokušaja da se nesigurnost politike ravnoteže sila zamijeni sustavom međunarodne organizacije koja bi isključila rat kao sredstvo rješavanja sporova među državama. Prvi je pokušaj bio osnivanje Lige naroda 1919., a drugi utemeljenje Ujedinjenih nacija (UN) 1945. Liga naroda djelovala je u uvjetima kolonijalnog sustava i zbog toga je bila daleko od univerzalnosti te nije mogla spriječiti nove međunarodne sukobe. UN je poprimio globalni značaj, djeluje u povoljnijim međunarodnim uvjetima, iako je i njegova djelotvornost bila znatno ometana politikom sila, blokovskom podjelom svijeta te suvremenim izazovima poput međunarodnog terorizma. Nijedna međunarodna konstelacija snaga zasnovana na načelu ravnoteže sila nije se dugo održala, jer se oslanjala na vojne saveze i blokove te je neminovno povlačila utrku u naoružanju, što je dovodilo do ratnih suprotstavljanja. Politika utemeljena na načelu ravnoteže sila mogla je samo određeno vrijeme održavati svijet u stanju mira. U uvjetima suprotstavljenih ekonomskih interesa i podjela u svijetu, kada su nuklearna sredstva razaranja prijetnja međusobnoga uništenja, jedina je trajna alternativa ratu opće i potpuno razoružanje.

Citiranje:
ravnoteža sila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52004>.