struka(e):
Radičević, Branko
srpski književnik
Rođen(a): Slavonski Brod, 27. III. 1824.
Umr(la)o: Beč, 30. VI. 1853.
ilustracija
RADIČEVIĆ, Branko

Radičević, Branko, srpski književnik (Slavonski Brod, 27. III. 1824Beč, 30. VI. 1853). U Beču studirao pravo, potom medicinu te se kretao u krugu oko V. Karadžića. Preminuo od tuberkuloze. Za života objavio dvije zbirke pjesama: Pesme (1847) i Pesme II (1851), dok su mu sabrane Celokupne pesme objavljene 1881. Prvi istaknuti srpski pjesnik koji je prihvatio jezične reforme V. Karadžića (iako je rabio i vlastite neologizme); pisao je melodičnu i ritmičnu liriku (elegije, romance, balade) strukturiranu oko motiva rastanka i oproštaja te prožetu idejom o pjesništvu kao najtrajnijoj vrijednosti (najpoznatije pjesme Đački rastanak, Tuga i opomena, Kad mlidijah umreti). Jedan od najpopularnijih srpskih pjesnika uopće, modernizirao je epski deseterac te uveo jamb u srpsko pjesništvo; svojom se poetikom u europskom kontekstu uklapa u drugi naraštaj romantizma. Napisao je i nekoliko poema pod utjecajem narodne poezije i G. G. Byrona (Hajdukov grob, Osveta) te alegorijsku satiru protiv pseudoklasicista (Put). Više je njegovih stihova uglazbljeno.

Citiranje:

Radičević, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/radicevic-branko>.