Quetzalcóatl [kecalko'atl] (nahuatlanski: pernata zmija), u mitologiji starih naroda Srednje Amerike, bog vjetra, personifikacija »nebeskog oceana«, »svjetskog mora«, mjeseca u rastu, jutarnje zvijezde. Prema legendi Tolteka, bio je (u VIII. st.) njihov vladar svećenik, koji je naučio ljude uporabi metala, različitim obrtima i pismu. Mitovi sučeljavaju Quetzalcóatla s aztečkim Tezcatlipocom, u čem su možda simbolizirane plemenske borbe Azteka i Tolteka. Poslije su i Azteci častili Quetzalcóatla kao stvoritelja i gospodara života. Zbog zavisti bogova morao je napustiti zemlju i otisnuti se na ocean, odakle će im se jednom ipak vratiti. Štovali su ga osobito u gradu Choluli, gdje mu je bio podignut hram na vrhu najveće piramide. U X. st. njegov je kult prenesen na Yucatán, gdje je oživljen u nekim gradovima (Chichén Itzá, Mayápan). Podizani su mu mnogi hramovi.
