Purdy [pə:'ɹdi], James (Otis), američki književnik (Hicksville, Ohio, 17. VII. 1923 – Englewood, 13. III. 2009). Odrastao je u gradićima američke savezne države Ohio. Studirao je u Chicagu (University of Chicago), gdje se kretao u umjetničkim boemskim krugovima i družio s jazz-glazbenicima, te kratko u Méxicu (Benemérita Universidad Autónoma de Puebla); predavao je potom u Havani (1945–46) te sljedeće desetljeće u Appletonu, Wisconsin (Lawrence University). Od sredine 1950-ih profesionalni je pisac. Već je u prvim svojim djelima objavljenima 1956., zbirkama priča Ne zovite me pravim imenom i druge priče (Don’t Call Me by My Right Name and Other Stories) i 63: Palača snova: pripovijetka i devet priča (63: Dream Palace: A Novella and Nine Stories), što su ih nakladnici isprva odbijali, očitovao zanimanje za usamljene, neobične i zbunjene likove koji bivaju uvučeni u izokrenute obiteljske, ljubavne i osobne odnose. Originalan pisac američke provincije, bridak crni humorist u stalnoj opoziciji spram književnoga establišmenta, svoje je pripovjedno djelo označio »podzemnom rijekom koja neopaženo plovi američkim krajolikom«. Taj je interes za podsvjesno, skriveno i potisnuto razrađivao dalje u romanima Malcolm (1959), pripovijesti o mladiću u neuspjelome traganju za vlastitim identitetom, Nećak (The Nephew, 1961), o siročetu, Cabot Wright započinje (Cabot Wright Begins, 1964), satiri pogrešnih američkih kulturnih vrijednosti, te Eustace Chisholm i ekipa (Eustace Chisholm and the Works, 1968), gdje je u duhu Charlesa Dickensa prikazivao složene društvene odnose u razdoblju Velike industrijske krize u SAD-u, ujedno progovarajući o homoseksualnosti. O destruktivnim obiteljskim odnosima u ruralnim američkim gradićima što nepovratno obilježuju njegove stanovnike pripovijedao je u zamišljenoj trilogiji Spavači u mjesečinom obasjanim dolinama (Sleepers in Moon-Crowned Valleys), od koje su objavljena dva romana: Jeremyjeva verzija (Jeremyʼs Version, 1970) te Kuća usamljenoga crva (The House of the Solitary Maggot, 1974). U romanu Žalobnici u grobu (Mourners Below, 1981) progovorio je o nespokojnom utjecaju mrtvih na žive. Pozornost kritike privukla su i poneka kasnija djela, osobito roman Gertruda od Avenije Stony Island (Gertrude of Stony Island Avenue, 1998), o ženi koja se bori s prihvaćanjem kćerine smrti.
