Priscilijan (lat. Priscillianus [priskil:i·a:'nus]), ranokršćanski asket i biskup (Hispanija, oko 335 – Trier, 385). Osnivač asketsko-gnostičkoga vjerskog pokreta u Španjolskoj i južnoj Galiji, bio biskup u Ávili (370). Naučavao je dualizam, odbacivao ustanovu braka i zauzimao se za monaški život. Optužen zbog krivovjerja i magije, otišao je na carski dvor u Trier, gdje ga je car Maksim uz pomoć nekih biskupa dao smaknuti. Protiv smaknuća oštro su prosvjedovali biskupi Martin Turonski, Ambrozije Milanski i sam papa Siricije. To je u povijesti Crkve prvi slučaj smaknuća heretika od strane državne vlasti. – Po njem prozvana sekta (priscilijanci) nestala je u VI. stoljeću.
