prirodno stanje, u političkoj teoriji, hipotetsko stanje u kojem se nalazio čovjek prije uspostave poretka (države). Naziv su upotrebljavali teoretičari društvenoga ugovora (Th. Hobbes, J. Locke, S. Pufendorf, H. Grotius J.-J. Rousseau, I. Kant) kako bi prikazali razlog organiziranja ljudi u političku zajednicu (državu). Prema Hobbesu, prirodno stanje je stanje rata svih protiv svih (bellum omnium in omnes), u kojem su život i imovina nesigurni. U njem svatko posjeduje prirodna prava koja mu dopuštaju da djeluje prema vlastitoj volji, često na štetu drugoga. Kako bi se takvo stanje rata i opće nesigurnosti prevladalo, pojedinci se odriču svojih prirodnih prava u korist države. Naziva se i pretpolitičko stanje.
