struka(e): |

primat (lat. primatus), općenito: prvo mjesto, vodeći položaj; prvenstvo. U kršćanstvu, najviša vlast koju je imao apostol Petar među apostolima, odnosno u cijeloj Crkvi od njezina osnutka i koju po učenju Katoličke crkve ima papa kao Petrov nasljednik i kao rimski biskup nad svim drugim biskupima i nad cijelom Crkvom. Primat u Crkvi priznavan je rimskomu biskupu de facto u II–V. st. No dok je papinski primat bio neosporan na Zapadu tijekom cijeloga srednjeg vijeka (do reformacije) i juridički se utvrđivao, dotle je, odvajanjem velikih područja Bizantskoga Carstva i najzad propašću Bizanta, primat carigradskoga patrijarha gubio na značenju (primat časti). Katoličku dogmu o papinskom primatu (primat vlasti), definiranu na Firentinskome koncilu (1439) i svečano potvrđenu na Prvome vatikanskom koncilu (1870), odbacuju sve ostale Crkve. Drugi vatikanski koncil (1962–65) uz papinski primat naglašava i kolegijalnu suodgovornost cjelokupnog episkopata u vodstvu Crkve (biskupski kolegij). – U suvremenim ekumensko-teološkim razgovorima papinski se primat uzima kao vidljivi znak jedinstva Crkve u smislu da je rimski biskup prvi među jednakima (primus inter pares).

Citiranje:

primat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/primat>.