prijedlog za ponavljanje postupka, u parničnom postupku izvanredni, obično remonstrativni, nesuspenzivan, ograničen pravni lijek stranaka protiv sudskih odluka kojima je postupak pravomoćno završen. Ponavljanje je dopušteno zbog određenih apsolutno bitnih povrjeda odredaba postupka (npr. povrjede pravila o izuzeću, o stranačkoj i parničnoj sposobnosti) te zbog nekih kvalificiranih novota (npr. zato što je odluka utemeljena na lažnom iskazu svjedoka i vještaka, krivotvorenoj ispravi ili ispravi u kojoj je ovjeren neistiniti sadržaj), odn. zato što je mjerodavno tijelo drukčije riješilo prethodno pitanje na kojem se temelji odluka suda, kao i zbog tzv. običnih novota (novih činjenica i novih dokaza na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku). Kod nekih od spomenutih razloga ponavljanje je dopušteno samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Ponavljanje se obično može tražiti u subjektivnom roku od trideset dana računajući od dana saznanja, dostave odn. stjecanja mogućnosti da se razlog istakne, te u objektivnom roku od pet godina od pravomoćnosti. O prijedlogu odlučuje prvostupanjski sud, osim ako se razlog za ponavljanje ne odnosi isključivo na postupak pred višim sudom. Rješenjem kojim se ponavljanje postupka dopušta (iudicium rescindens) ukida se odluka donesena u prijašnjem postupku.
