prevencija poremećaja u ponašanju (kasnolatinski praeventio: prethodna radnja), mjere, aktivnosti i postupci kojima se društvo organizirano štiti i suprotstavlja poremećajima u ponašanju pojedinaca i skupina. Njihov je cilj uočiti uvjete i okolnosti pojavljivanja društvu neprihvatljiva ponašanja, spriječiti njegov nastanak, širenje i eskalaciju koja prijeti prerastanju u teže oblike asocijalnih i kaznenih djela. Kao svojevrsne mjere opreza u odgoju stalno su prisutne u sadržajima obiteljskoga, školskoga pedagoškoga i socijalizacijskoga djelovanja. Primarna prevencija usmjerena je na otklanjanje društv. i razvojnih uvjeta i okolnosti koje pogoduju pojavi poremećaja u ponašanju te otežavaju prirodan razvoj pojedinca. Sekundarna prevencija obuhvaća postupke otkrivanja tih pojava, njihovu kategorizaciju, sankcioniranje te organizaciju i provođenje preodgoja i resocijalizacije. Prevencija poremećaja u ponašanju provodi se kroz sustav specijalnih ustanova i služba pedagoške, socijalne, zdravstv., pravosudne i općedruštv. uloge te stručnih osoba posebno osposobljenih za rad s osobama s poremećajima u ponašanju.
