predmetna teorija, pomoćna disciplina spoznajne teorije i logike, sve na što je usmjerena teorijska ili praktična djelatnost subjekta: misao, težnja, stvar, živo biće i dr. Predmetna teorija bavi se predmetima kao takvima, tj. bez obzira na to postoji li predmet ili ne (npr. matematika dokazuje da predmeti koji ne postoje mogu postati predmet znanosti). Predmetna teorija može ustanovljivati i konstrukcije koje su iracionalne i neizvedive (npr. četverokutni krug). Predmetnu teoriju utemeljio je F. Brentano – temelj je svega spoznavanja analiza pojava svijesti, tj. apriorna teorija o biti i različitosti spoznajnih predmeta. Prema predmetnoj teoriji A. Meinonga, predmet je mišljenja sve ono na što je mišljenje upravljeno: realno ili zamišljeno, sve što može biti sadržaj svijesti. Sam predmet može biti zbiljski ili nezbiljski, opći ili poseban, moguć ili nemoguć, fizički ili psihički. Četiri su temeljne predmetne vrste, a razlikuju se prema funkcijama svijesti: predočivanje, mišljenje, čuvstvovanje i željenje. Bitak se nikada ne iscrpljuje bez obzira na to je li on samo sadržaj svijesti ili realno postaje predmet, dakle bivstvuje po sebi, neovisno o nama. Predmetna teorija srodna je fenomenologiji.
