struka(e):

povelje (isprave, diplome), diplomatički dokumenti u užem smislu; pisano svjedočanstvo o jednom činu pravne naravi sastavljeno u određenom obliku koji se razlikuje po mjestu, vremenu, osobama i vrsti pravnoga čina. Naziv povelja pojavljuje se u srednjovjekovnim dokumentima kao povela, pouilia, povea. Značenje te riječi ima etimološku poveznicu s vanjskim oblikom dokumenta, tj. odnosi se na složeni, savijeni list pergamene ili papira. Neki su jezikoslovci izraz povelje pokušali povezati s tzv. otvorenom ispravom – patentom (litterae patentes). No s vremenom se ipak izraz povelja počeo poglavito primjenjivati na isprave koje su izdavali najistaknutiji predstavnici javne vlasti – vladari, banovi i dr. To su svečane isprave kojima javna vlast dodjeljuje neku povlasticu, donosi naredbu, zapovijed, odredbu. Poveljama se mogu smatrati isprave koje se s obzirom na pravni čin određuju kao mandatum, iussum, edictum, privilegium i dr.

Citiranje:

povelje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/povelje>.