struka(e):

potpis (subscriptio), sastavnica zaključnoga dijela isprave (eschatocollum) kao jedan od načina osnaživanja isprave i važno sredstvo koje pridonosi vjerodostojnosti dokumenta. Srednji je vijek potpis naslijedio od antike. Isprave su potpisivale osobe koje su sudjelovale u sklapanju pravnoga čina, tj. autor, kontrahenti, osobe koje daju pristanak (consentientes) i svjedoci, a s druge strane osobe koje sudjeluju u pisanju isprave, tj. službenici kancelarije (kancelar, pisar, notar). Potpis može biti autografski ili neautografski. U sr. vijeku često su se uz potpis na ispravama nalazili različiti znakovi koji su također imali snagu i vrijednost potpisa, a upotrebljavali su se zbog nepismenosti većine ljudi. Najčešći je bio znak križa, koji je nazvan signum manus (znak rukom). Uz križ se mogao nalaziti i vlastoručni potpis. U znakove sa snagom potpisa pripada i monogram. O običajima u određenoj pisarnici ovisilo je kako će dokumenti biti potpisani. U razvijenom notarijatu notari su svojim potpisom, koji je sadržavao točno određene formule, dodavali i notarski znak (signum notarii).

Citiranje:

potpis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/potpis>.