Popović-Dorofejeva, Dušanka, hrvatska književnica (Garešnica, 27. X. 1910 – Zagreb, 5. VI. 1988). Završila Trgovačku akademiju u Zagrebu, a pohađala je i slikarsku školu. Radila je kao dopisnica Borbe i Vjesnika. Književno je priznanje stekla nakon objavljivanja realistički napisana romana Noćne ptice (1954), koji se tematski bavi životarenjem skupine putujućih glazbenika i bohema neposredno prije i za vrijeme II. svjetskog rata u Zagrebu. Posrijedi je tekst koji suprotstavljanjem svijeta na margini svijetu materijalnoga blagostanja progovara o sumornoj borbi gradskog čovjeka, osobito žene, za opstanak. Drugo izdanje romana, znatno pročišćeno i sažeto, tiskano je 1984. Moderniji je roman Kako smo bili sretni (1978), u središtu kojega je dezintegriran ženski subjekt, slikarica Bela koja traga za identitetom i osobnom srećom. Riječ je o asocijativnoj prozi u kojoj nad ženskim pismom aktualnim u to doba ipak prevladavaju elementi ljubavnoga romana. Središnja je tema i njezine novelistike položaj žene u suvremenom društvu te odnos žene i muškarca. Tiskane su joj zbirke novela Jeka stare ljubavi (1961) i Čovjek iz sna (1988).
