struka(e):
Popović, Pavle
srpski književni povjesničar
Rođen(a): Beograd, 16. IV. 1868.
Umr(la)o: Beograd, 6. IV. 1939.

Popović, Pavle, srpski književni povjesničar (Beograd, 16. IV. 1868Beograd, 6. IV. 1939). Brat Bogdana Popovića. Nakon završene Velike škole u Beogradu (1889), studij dopunio dvogodišnjim boravkom u Ženevi i Parizu. Bio profesor Sveučilišta u Beogradu (1905–38). Uređivao Srpski književni glasnik (1905–06), Priloge za književnost, jezik, istoriju i folklor (1921–39) i osnovao Društvo za srpski jezik i književnost (1910). Surađivao u časopisima Srpski pregled, Dubrovnik, Letopis Matice srpske, Archiv für slavische Philologie, Slavia. Pod utjecajem Ch. A. Sainte-Beuvea i G. Parisa, uveo je biografsku metodu u analizu književnoga djela. Objavio djelo Francuski moralisti (1893), potom se bavio širokim arhivskim i komparativnim istraživanjima dubrovačke, srpske i narodne književnosti. Proučavao je i starija i novija razdoblja (O Gorskom vijencu, 1900; Iz književnosti, I–IV, 1906–38; Pregled srpske književnosti, 1909; Jugoslovenska književnost, 1918; Milovan Vidaković, 1934).

Citiranje:

Popović, Pavle. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/popovic-pavle>.