Popović, Jovan

Popović, Jovan, srpski književnik (Kikinda, 18. XI. 1905 – Beograd, 13. II. 1952). Nakon studija na Filološkom fakultetu živio od 1930. u Beogradu i surađivao u periodici. Prve zbirke pjesama Hadžija večnosti (1925) i Ples nad prazninom (1926) napisao je pod utjecajem ekspresionizma. S N. Simićem uredio je 1929. pjesnički almanah Knjiga drugova, zbog koje je završio u zatvoru. Zbirkama pripovijedaka Reda mora da bude (1932) i Lica u prolazu (1944) istaknuo se kao pripadnik socijalne struje književnosti. U II. svjetskom ratu tiskana mu je na šapirografu zbirka revolucionarnih pjesama Lasta u mitraljeskom gnezdu (1942); nakon 1945. bio je dramaturg beogradskoga Narodnoga pozorišta te urednik Borbe i Književnih novina, Objavio je 1949. eseje Svetozar Marković, Sterija i počeci srpske drame i Đura Jakšić i njegovo doba; posmrtno su mu objavljene Pozorišne kritike (1974).