poluglasovi, staroslavenski, u slavistici, naziv za reducirane glasove praslav. vokalnoga sustava, koji se u staroslavenskoj, glagoljičkoj i ćir. azbuci pišu jerovima, odn. slovima jor (za tvrdi poluglas) i jer (za meki poluglas). Razvili su se potkraj praslav. razdoblja iz kratkoga ŭ i kratkoga ĭ. U tekstovima starosl. kanona (X., XI. st.) obično se pretpostavlja njihov izgovor samo u tzv. jakim položajima, dok se u slabima (npr. na kraju riječi) više ne izgovaraju. Jaki su se jerovi u objema inačicama u štokavskome i čakavskome vokalizirali kao /a/ (sъnъ > san, dьnь > dan), a u kajkavskome kao /e/ (den, sen). U starosl. tekstovima jerovima se često ne bilježe samo poluglasovi, nego katkada imaju i neke druge uloge, npr. upozoravaju na modificirano čitanje okolnih slova (l, n, jata).
