polisemija

polisemija ili višeznačnost (francuski polysémie, prema kasnolatinskom polysemus: višeznačan, od poli- + grčki σῆμα: znak), u semantici, obilježje prema kojemu je riječi ili jezičnom obliku svojstveno više značenja, a ne samo jedno. Polisemija je jedan od temeljnih funkcionalnih čimbenika u jeziku jer omogućava govorniku racionalno i ekonomično korištenje već postojećega leksičkog inventara tako da se postojećim riječima pridaju nova značenja. I u tradicionalnim i u suvremenim lingv. pristupima polisemija se tumači kao odraz kulturnih, društvenih i konceptualnih (pojmovnih) promjena. Polisemija govornicima ne predstavlja problem u komunikaciji jer kontekstualno okruženje aktualizira jedno od značenja višeznačne semantičke strukture. Kada je kontekst preopćenit ili kada može aktualizirati više od jednoga značenja, tada se govori o dvosmislenosti. U tradicionalnoj semantici najčešće se navode četiri izvora polisemije, vrlo često međusobno povezana. To su: (1) pomak u značenju – proces u kojem jezični kontekst utječe na nijansiranje značenja i stvaranje novih (npr. pridjev svjež različito znači u svježa riba i svjež zrak); (2) figurativno značenje – proces metaforičkog i metonimijskoga proširenja značenja (→ metafora; metonimija); (3) generalizacija – riječ iz specijaliziranoga vokabulara dobiva novo značenje zbog šire uporabe; (4) specijalizacija – riječ u široj uporabi dobiva različito značenje kada se počinje rabiti u nekom specijaliziranom području (miš – životinja i računalno pomagalo).