STRUKE:

polioksimetilen

polioksimetilen (poli- + oksi- + metilen) (poliformaldehid, POM), plastomerni materijal linearnih makromolekula s naizmjeničnim poretkom ugljikovih i kisikovih atoma:

–(CH2–O)n–CH2–O–

Kao homopolimer dobiva se kationskom polimerizacijom formaldehida (CH2=O) uz otapalo i inicijator, a kao kopolimer nastaje tako da se od formaldehida najprije uz kationske inicijatore dobije njegov ciklički oligomer trioksan, koji se zatim kopolimerizira s etilen-oksidom ili dioksanom. Kemijska struktura i kristalnost (70 do 80%) daju mu veliku tvrdoću, čvrstoću, otpornost prema abraziji i zamoru materijala, po čem je sličan metalima, pa najviše i služi kao njihova zamjena. Može se strojno obrađivati, ultrazvučno zavarivati i lijepiti, a mehanička su mu svojstva postojana od –40 do 85 °C. Vrlo je cijenjen konstrukcijski materijal za izradbu dijelova strojeva i uređaja koji se primjenjuju u elektroindustriji, elektronici, strojarstvu, automobilskoj industriji i sl., ali se rabi i za izradbu sitnih potrošnih predmeta (vijci, ampule, kasete, ventili).

Citiranje:
polioksimetilen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49199>.