policija (srednjovjekovni latinski policia < kasnolatinski politia < grčki πολιτεία: građansko pravo; državna uprava; građanstvo), sustav posebnih drž. tijela upravne vlasti i njima podčinjenih oružanih ljudi, kojima je zadaća izravno održavanje javnoga mira i poretka u državi. Ta se zadaća izvršava obavljanjem poslova propisanih zakonom (policijski poslovi). Skup pravnih normi koje uređuju ustrojstvo, zadaće i ovlasti policije u obavljanju policijskih poslova naziva se policijskim pravom, koje je dio upravnoga prava u širem smislu.
U djelokrug policije ulaze, među ostalim, poslovi sprječavanja i otkrivanja kažnjivih djela, traganja za počiniteljima tih djela te njihova dovođenja nadležnim tijelima. U svezi s pokretanjem i provođenjem kaznenoga postupka, protiv punoljetnih počinitelja kaznenih djela taj djelokrug uključuje: a) zaprimanje prijava o počinjenom kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti ili oštećenikova prijedloga za kazneni progon; b) poduzimanje izvida kaznenih djela po vlastitoj inicijativi, ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili na zahtjev drž. odvjetnika; c) prije započinjanja kaznenoga postupka, poduzimanje istražnih radnji (osim ispitivanja okrivljenika, vještačenja obdukcijom i ekshumacije tijela) za koje postoji opasnost od odgode – na vlastiti poticaj ili na zahtjev drž. odvjetnika; d) tijekom istrage, poduzimanje istražnih radnji koje je istražni sudac, na prijedlog drž. odvjetnika, povjerio policiji u istrazi za teška kaznena djela počinitelji kojih su povezani sa stranom državom, ili ih je počinila skupina ili zločinačka organizacija; e) primjenu mjera za pronalaženje počinitelja kaznenoga djela (npr. raspisivanje tjeralice) ili primjenu mjera za osiguranje nazočnosti (uhićenje) te f) pružanje kriminalističko-tehničke i druge pomoći na zahtjev istražnoga suca. Prema zakonima, u djelokrug policije ulaze i drugi poslovi povezani s određenim oblicima kaznenoga postupka. Poslove u svezi s kaznenim postupkom obavljaju redarstvene vlasti, tj. ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova (policijski službenici), i to samostalno, sukladno zakonskim ovlastima odn. mandatu drž. odvjetnika ili istražnoga suca.
Najvažniji dio policijskih poslova u svezi s kaznenim postupkom koncentriran je u predistražnom postupku, koji usmjerava drž. odvjetnik. U njem policija kroz izvide kaznenih djela poduzima potrebne mjere kako bi se pronašao počinitelj kaznenoga djela, kako se počinitelj ili sudionik ne bi sakrio ili pobjegao, kako bi se otkrili i osigurali tragovi kaznenoga djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica te kako bi se prikupile sve korisne obavijesti za uspješno vođenje kaznenoga postupka. S poduzimanjem izvidnih radnji i mjera, na koje ga zakon ovlašćuje (obavijesno ispitivanje građana, testiranje na poligrafu i analiziranje glasa, obavljanje pregleda osoba, prostorija i predmeta, nadzor i privremeno ograničenje kretanja na nekom prostoru, utvrđivanje istovjetnosti osoba i predmeta, raspisivanje potraga za osobama i stvarima te prikriveno prikupljanje obavijesti), policijski službenik može otpočeti tek onda kada je uvjeren da postoji minimalan standard (kvantum) dokaza, tzv. osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Taj se standard ne može pravno kvantificirati, ali prema pravilima kriminalistike o utvrđivanju indicija, u praksi se za pojedine kategorije kaznenih djela može iskustveno odrediti prag vjerojatnosti postojanja pravno relevantnih činjenica koji čini »otponac« za pokretanje izvida. Sadržaj nabrojenih izvidnih radnji i mjera nije određen pravnom normom. Međutim, granice diskrecijskog odlučivanja policijskih službenika postavljene su, s jedne strane, zakonskim pravilima, strogo pridržavanje kojih mora biti zajamčeno učinkovitim hijerarhijskim nadzorom u službi, popraćenim stegovnom i kaznenom odgovornošću za nezakonitu uporabu sredstava prisile. S druge strane, zakon u određenim slučajevima propisuje način poduzimanja nekih izvidnih radnji ili mjera, kada je to potrebno radi zaštite temeljnih prava i sloboda građana (npr. u slučaju obavijesnih razgovora s uhićenikom).
Rezultati policijskih izvida bilježe se i dostavljaju državnom odvjetništvu, kojemu su oni gl. spoznajni materijal za odluku o kaznenoj prijavi, tj. za pokretanje kaznenoga postupka ili odustanak od kaznenoga progona. No kako policijski izvidi nisu radnje kaznenoga postupka, na gl. raspravi u kaznenom postupku njihovi rezultati nisu pravno uporabljivi kao dokazi, osim ako ne potječu od spomenutih formalnih obavijesnih ispitivanja uhićenika ili iz posebnih izvida određenih, u pravilu teških, kaznenih djela.
