struka(e):

pokret za umjetnički odgoj, smjer reformne pedagogije, povezan s individualnom pedagogijom. Nastao je kao reakcija na negativne posljedice industrijalizacije i tehnizacije života. Korijeni su mu u Engleskoj (J. Ruskin, W. Morris), a u pedagoški pokret razvio se potkraj XIX. st. u Njemačkoj. Na njegovo širenje snažno su utjecala četiri međunar. kongresa poznata pod nazivom Dani umjetničkog odgoja (Dresden 1901. i 1912., Weimar 1903., Hamburg 1905). Jednostrano usmjerenoj intelektualističkoj školi suprotstavio je razvijanje i oplemenjivanje osjećajnoga i voljno-djelatnoga života uz pomoć umjetničkog doživljavanja i kreiranja, tj. odgajanje s pomoću umjetnosti i za umjetnost. Najvažniji doprinos pokreta afirmacija je estetskoga odgoja u nastavi (estetsko uočavanje, doživljavanje i kreiranje) te razvijanje djetetovih stvaralačkih sposobnosti. Značajniji predstavnici u Njemačkoj bili su: Ferdinand Avenarius, A. Lichtwark, K. Lange i Heinrich Joachim Wolgast. U Hrvatskoj su ga predstavljali V. Koščević, I. Tomašić i Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja (1904–14). Aktivnosti pokreta nastavljene su u smanjenim razmjerima nakon I. svj. rata, što se katkad naziva i Drugim pokretom za umjetnički odgoj.

Citiranje:

pokret za umjetnički odgoj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pokret-za-umjetnicki-odgoj>.