struka(e):

pokora (lat. poenitentia), u mnogim religijama, svijest o nužnosti okajanja grijeha kako bi se ponovno uspostavio odnos s božanstvom. Zbog različita poimanja grijeha razlikuju se u religijama različita pokornička djela i postupci kojima se postiže svrha pokore. Već prema shvaćanju grijeha, pokornička djela obuhvaćaju post, bičevanje, puštanje krvi i dr., ali i molitvu i činjenje dobrih djela usmjerenih na popravljanje ili nadoknadu grijehom nanesene uvrede ili štete. U moralnom smislu pokora je odbacivanje i izbjegavanje zla i grijeha, pa poticaj za pokoru dolazi iz grižnje savjesti, straha od mogućih loših posljedica i nastojanja da se izbjegne ili odvrati božanska srdžba te da ponovno zavlada pravi odnos između čovjeka, odnosno ljudske zajednice, i božanstva. – U svakodnevnom govoru pokora označuje različite oblike trpljenja i podnošenja nekoga teškoga stanja koje je snašlo čovjeka, ali i zadovoljštinu koja se nalaže u kršćanskome poimanju pokore.

Citiranje:

pokora. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pokora>.