Podjavorinská, Lʼudmila

Podjavorinská [po'ḑavorinska:], Lʼudmila (pravo prezime Riznerová), slovačka književnica (Horné Bzince, 26. IV. 1872Nové Mesto nad Vahom, 2. III. 1951). Odrasla u učiteljskoj obitelji. Kratko vrijeme službovala pri Crvenom križu; poslije djelovala kao slobodna književnica. Prva je slovačka pjesnikinja koja je pjesme objavila u knjigama. Premda je umjetnički stasala u razdoblju realizma, u poeziji je prošla razvojni put od tipičnih romantičarskih obrazaca do poetike nadolazeće moderne (zbirke pjesama: Iz proljeća života – Z vesny života, 1895; Balade – Balady, 1930; Pjesme samoće – Piesne samoty, 1942). Pisala je (1895–1918) i prozu, uglavnom realistične pripovijetke s kritikom društvenih poroka (U ropstvu – V otroctve, 1905; Zabluda – Blud, 1906; Žena, 1910), u kojima je ostvarila bogatu galeriju ženskih likova. Nakon I. svjetskoga rata posvetila se pisanju pjesničkih knjiga za djecu, u kojima je uspjelo uskladila visoku umjetničku razinu s pedagoškim ciljem.

Citiranje:
Podjavorinská, Lʼudmila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48907>.