struka(e): |

plutej (latinski pluteus: zaklon).

1. U rimsko doba, naprava na kotačima koja je kod opsada služila za zaštitu napadačima; obično izrađen kao kula, od vrbovih prutova pokrivenih kožama.

2. U starokršćanskim i srednjovjekovnim crkvama, uspravne ploče oltarne pregrade koje su dijelile svetište od prostora za vjernike. Redovito su bile od kamena, rjeđe od drva ili kovine. Kameni pluteji najčešće su bili dekorirani pleternom ornamentikom, a i narativnim figuralnim reljefima (plutej iz zadarske crkve sv. Nediljice, XI. st.).

Citiranje:

plutej. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/plutej>.