struka(e):

plural (lat. pluralis) ili množina, gramatička kategorija koja označuje mnoštvo (višebrojnost, skup, pluralitet); svojstvena je u prvom redu imenicama i zamjenicama koje označuju više (1 + n) bića, predmeta, osoba, a onda i pridjevima i glagolima koji su s tim imenicama i zamjenicama povezani (složeni). Zajedno sa singularom (jedninom) i dualom (dvojinom), a eventualno i drugim gramatičkim brojevima, plural tvori širu gramatičku kategoriju broja. Plural imenica, koji izražava višebrojnost razlučenih jedinica (npr. listovi, psi), treba razlikovati od kolektiva (zbirnog oblika), koji označuje nerazlučeno mnoštvo (lišće, paščad). Različiti jezici izražavaju plural različitim morfološkim i leksičko-sintaktičkim sredstvima, npr. dodavanjem flektivnih ili aglutinativnih sufiksa ili prefiksa (hrvatski grad – gradovi, turski at »konj« – at-lar »konji«, svahilski u-ntu »čovjek« – ba-ntu »ljudi«), promjenom korijenskoga vokala (engleski foot »stopalo« – feet »stopala«), reduplikacijom (japanski yama »brijeg« – yamayama »brjegovi«), dodavanjem pluralnih riječi (sumerski igi »oko« – igi hia »oči«). Katkad se za plural neke riječi uzima riječ drugoga korijena (»nepravilni plural«, npr. čovjek – ljudi). Emfatičkim ili poetičkim pluralom naziva se stilska upotreba plurala mjesto singulara; npr. navališe vode mjesto navali voda, zamračena nebesa mjesto zamračeno nebo. Upotreba plurala može u društvenim odnosima označivati isticanje vlastitog iznimnoga položaja (majestetični plural: »mi« u proglasima vladara i sl.), poštovanje (»vi« kojim se oslovljavaju starije ili nepoznate osobe), ali i skromnost (»mi« mjesto »ja« u člancima, raspravama i sl.).

Citiranje:

plural. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/plural>.