struka(e):

pletenje, strojna ili ručna izradba plošnih tekstilija (pletiva) tvorbom i međusobnim povezivanjem očica od jedne ili više niti, prema pravilima određene vrste prepleta. Za pletenje se koristi pređa različita sirovinskog sastava; topla pletena odjeća izrađuje se od vune i poliakrilonitrilnih vlakana, pamučna pletiva osnovni su materijal za donje rublje i ljetne majice, a za čarape i šport. odjeću posebno značenje imaju poliamidna vlakna. Dobivena su pletiva porozna, voluminozna i rastezljiva, uz visok stupanj elastičnog oporavka nakon rastezanja. Zato je pletena odjeća u pravilu ugodna i mekana na dodir, prianja uz tijelo i u velikoj mjeri zadržava svoj oblik tijekom uporabe. Osim za odjeću, pletiva se koriste i kao kućanski i tehn. tekstil.

Ručno pletenje

Ručno pletenje ravnoga pletiva obično se provodi s pomoću dviju igala, svaka s jednim zašiljenim krajem, a kružno se plete s pomoću triju ili više igala obaju zašiljenih krajeva; može se plesti i samo jednom savitljivom iglom krutih, zašiljenih krajeva. Pletaće igle danas su aluminijske, drvene ili od plastike. Pletivo se izrađuje zapletanjem niza petlji oko igle i istodobnim zapetljavanjem petlji drugom iglom, čime se dobiva elastična pletena struktura.

Strojno pletenje

Strojno pletenje provodi se pletaćim strojevima. Oni se prema tehnici rada dijele na pletaće strojeve u kojima su igle pojedinačno pokretne i prepletaće strojeve u kojima se igle pokreću zajedno s nosačem igala. Prema rasporedu igala strojevi mogu biti kružni ili ravnopletaći. Na velikim kružnopletaćim strojevima plete se cjevasto metražno pletivo, na malim kružnopletaćim strojevima čarape, a na ravnopletaćim dvoigleničnim strojevima izrađuje se komadno pletivo (npr. puloveri, veste). Pri pletenju se primjenjuju dva osnovna postupka – s poprečnim i uzdužnim dovođenjem niti. Pri pletenju s poprečnim dovođenjem niti (kulirno pletenje, pletenje po potki), obično se pojedinačna nit pređe odmata s namotka i dovodi k pletaćim iglama vodoravno, poput potke kod tkanja. Nit se postupno savija (kulira) u valovit oblik, tvoreći niz petlji. Te petlje sjedinjuju se u sljedećem koraku s novim redom petlji tvoreći očice. Izrađuje se red po red očica slično kao i u ručnom pletenju. U jedan se red najčešće upleće jedna nit, a za neke dezene i do šest niti. Tim se postupkom izrađuju pletiva za rublje, čarape i različitu gornju odjeću. Strojevi za kulirno pletenje najčešće su kružni. Njihove su igle posložene u krug na rotacijskom cilindru (iglenici) koji se okreće pa stroj plete pletivo u obliku cijevi. Kulirna pletiva lako se mogu rastezati i brzo se ponovno skupe, a mogu se parati red po red, obrnuto no što su ispletena. Pri pletenju s uzdužnim dovođenjem niti (lančano pletenje, pletenje po osnovi) svaka očica u istome redu plete se od druge niti. Zbog toga se najprije u širini pletiva priređuje niz uzdužnih, međusobno paralelnih niti koje ulaze u stroj (tzv. snovanje osnove). Potom se snovane niti istodobno upleću u red pletiva, a dobivene očice iglama se bočno isprepleću. Tako dobivena pletiva više se ne mogu parati, postojanih su oblika i veličine i manje su istezljiva od kulirnih pletiva. Najveći broj strojeva za lančano pletenje ima igle poredane u ravnome redu.

Ovisno o vrsti prepleta razlikuju se razne vrste kulirnih (npr. glatko ili džersi, rebrasto, dvostrano lijevo, interlok) i osnovinih pletiva (npr. milansko, rašel, triko). Kombinacijom različitih prepleta i tehnika izradbe mogu se dobiti pletiva različitih tekstura, šara i izgleda.

Citiranje:

pletenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pletenje>.