Petrović, Veljko

Petrović, Veljko, srpski književnik (Sombor, 5. II. 1884Beograd, 27. VII. 1967). Studij prava završio u Budimpešti. Sudjelovao u I. i II. svjetskom ratu. God. 1946–62. bio je ravnatelj Narodnoga muzeja u Beogradu. Od 1905. objavljivao pjesme, pripovijetke i eseje u Delu, Savremeniku, Bosanskoj vili, Slavenskom jugu. Zbirkama Rodoljubive pesme (1911) i Na pragu (1914) unio je u srpsko pjesništvo moderne psihološke i socijalne motive. Tematiku uspona, ali i izumiranja vojvođanskih obitelji obradio je u pripovijetkama Bunja i drugi u Ravangradu (1921), Pomerene savesti (1922), Iskušenje (1924), Izdanci iz opaljena grma (1932). S M. Kašaninom uredio je zbornik Srpska umetnost u Vojvodini (1927) i u njem napisao pregled srpske umjetnosti od XVII. do XX. stoljeća.

Petrović, Veljko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 3.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48006>.