Petrović, Svetozar

Petrović, Svetozar, hrvatski i srpski književni teoretičar i povjesničar (Karlovac, 28. VI. 1931Novi Sad, 23. X. 2005). Studirao u Zagrebu i na Sveučilištu u Allahabadu u Indiji, doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1968. Godine 1959–70. radio je na Odsjeku za komparativnu književnost u Zagrebu, potom je prešao na Filozofski fakultet u Novom Sadu, a 1977. na Filološki fakultet u Beogradu. Bio je član Vojvođanske akademije nauka i umetnosti. Više je puta boravio kao gostujući predavač na Sveučilištu u Chicagu. Petrovićev znanstveni opus pokriva nekoliko interesnih žarišta; indološkim temama bavio se kao urednik i prevoditelj (Savremena indiska proza, 1957), a jedan je od autora i urednik povijesnog prikaza književnosti Istoka u Povijesti svjetske književnosti (I, 1982). Metodološkim načelima u proučavanju književnog djela i kritičkim prikazom suvremenih književnoteorijskih smjerova bavi se knjiga Kritika i djelo (1963), ugrađena i u Prirodu kritike (1972). Trajne rezultate Petrović je ostavio na području teorije i povijesti stiha, osobito unaprijedivši razumijevanje značenja stihovnih oblika. Ta je problematika prisutna već u njegovoj vrlo utjecajnoj disertaciji Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (Rad JAZU, 1968), koja je u skraćenoj verziji ušla i u knjigu Oblik i smisao (1986), u kojoj su okupljeni Petrovićevi radovi o stihu.

Petrović, Svetozar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 3.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48005>.