struka(e):

personalistička pedagogija, smjer reformne pedagogije u Njemačkoj potkraj XIX. i poč. XX. st. Zagovornici personalističke pedagogije istupali su protiv stare Herbartove škole i socijalne pedagogije, za koje su smatrali da svojom krutošću i kolektivnim odgojem sputavaju neovisnost i kreativnost pojedinca. Glavnom svrhom odgoja smatrali su slobodan duhovni razvoj djeteta kroz vrijednosno doživljavanje kulture te poticanje i razvijanje njegovih stvaralačkih sposobnosti. Zauzimali su se za snažne osobnosti učitelja, odn. odgojitelja, slobodniju i kreativniju organizaciju nastavnoga i škol. rada, samostalan duhovni rad učenika; cijenili su estetski i umjetnički odgoj u izgrađivanju osobnosti. Personalistička pedagogija oslanja se na individualnu pedagogiju, kulturnu pedagogiju i vrijednosnu pedagogiju kao i na pokret za umjetnički odgoj. Značajniji predstavnici: H. Gaudig, Gerhard Budde, Heinrich Scharrelmann, Fritz Gansberg, a u nas P. Vuk-Pavlović.

Citiranje:

personalistička pedagogija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/personalisticka-pedagogija>.