penologija (latinski poena: kazna + -logija), znanstvena disciplina koja se bavi izvršenjem kazne. U užem smislu, predmet je njezina proučavanja kazna lišenja slobode, a u širem smislu sve kaznenopravne sankcije (sigurnosne mjere, mjere upozorenja, alternativne sankcije, maloljetnički zatvor i odgojne mjere). Dok je pravo izvršenja kaznenih sankcija normativna disciplina, penologija je sociološko-psihološko-kriminološka disciplina koja proučava podrijetlo i razvoj te organizaciju i režim izvršenja kaznenih sankcija, rezultate njihove primjene, ljudska prava osuđenika, prikuplja činjenice i daje preporuke za izgradnju sustava mjera za djelovanje prema osuđenicima. Penologija objedinjuje znanja kaznenopravnih disciplina i politike suzbijanja zločina te različitih drugih disciplina: kriminologije, psihologije, sociologije, psihijatrije, statistike, pedagogije itd. Penologija je homeotetska disciplina jer teži otkrivanju uniformnosti i opće zakonitosti te ideografska disciplina jer se odnosi na promatranje i sustavno klasificiranje činjenica o ljudskom ponašanju i individualnim slučajevima. Penitencijarna znanost kao preteča penologije javila se poč. XIX. st. Pojam penologija prvi je upotrijebio njemački teoretičar Franz Lieber 1845. Danas značajan utjecaj na penološku praksu i teorijsku misao imaju međunar. standardi i pravni instrumenti nastali u okviru UN-a i međunarodnih regionalnih organizacija kao što je Vijeće Europe.
