struka(e):

Pazinska knežija (tal. Contea di Pisino, lat. Comitatus Histriensis), povijesni naziv za austrijski dio Istre u srednjem i novom vijeku. Pazinska knežija spominje se već u Istarskom razvodu, pisanome staročakavskim dijalektom. U širem smislu pod tim se nazivom podrazumijeva sav istarski dominij pod habsburškom vlašću kao državnopravna cjelina nasuprot Mletačkoj Istri (La Provincia dell’Istria) i austrijskim stečevinama u današnjim slovenskim zemljama, a u užem smislu pazinsko vlastelinstvo kao privatni posjed kuće Habsburg.

Temelje Pazinske knežije postavio je grof Meinhard iz Crnoga Grada, koji je kao svjetovni zastupnik Porečke biskupije u drugoj polovici XII. st. postao gospodarom srednje Istre. Njegove su posjede naslijedili grofovi Gorički, nad kojima akvilejski patrijarh, postavši 1209. istarskim markgrofom, nije imao suverenitet. Na temelju ugovora o nasljeđivanju između Alberta IV. Goričkoga i Rudolfa IV. Habsburga, sastavljenoga 1365., a nakon izumrća istarske grane grofova Goričkih, Pazinska knežija je 1374. došla pod vlast Habsburgovaca. God. 1379. za Pazinsku knežiju prvi je put zabilježen naziv Grafschaft zu Mitterburg. Položaj zemaljskoga plemstva bio je utvrđen povlasticom Alberta IV. iz 1365. i kasnijim habsburškim potvrdama, zahvaljujući kojima je Istra unutar kranjskih zemalja slovila kao »corpus separatum«. Potiskivanjem vlasti akvilejskoga patrijarha (1420) i nakon rata Cambraiske lige, u prvoj polovici XVI. st. ustalile su se granice Pazinske knežije, koja je od tada zauzimala gotovo četvrtinu istarskoga poluotoka. U XVI. st. obuhvaćala je užu Pazinsku knežiju, gospoštije Lupoglav, Kožljak, Kršan, Grdoselo, Paz, nadarbinu Gologoricu, samostan Sv. Petar u Šumi i posjede pićanskoga biskupa. Vrhovnu vojnu, sudbenu, fiskalnu i upravnu vlast obnašao je pazinski kapetan (Hauptmann), kojemu su bili podložni pokrajinski sudac (Landrichter), pisar i drugi činovnici. Na nižoj razini župani su zadržali svoju funkciju, ali se položaj podložnika zbog Uskočkoga rata (1615–18), feudalnog i fiskalnoga pritiska (urbari 1498. i 1598), slaboga gospodarenja (istočne posjede Habsburgovci su u više navrata davali u zakup, polog ili ih prodavali uz pridržaj suvereniteta i kontrolu tzv. protupisara, službenika Komore u Grazu) i depopulacije sve više pogoršavao. Mirom u Campoformiju (1797) Pazinska knežija prestala je postojati.

Citiranje:

Pazinska knežija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pazinska-knezija>.