Paskalić, Ludovik (Pasković, Paskvali, Pasquali, Ludovicus Pascalis, Lodovico Pascale), hrvatski pjesnik (Kotor, oko 1500 – Kotor, 1551). Član kotorske plemićke obitelji Paskvali. Studirao u Padovi nakon 1520., a zna se i da je bio sužnjem u Africi, da je 1537. boravio na Kreti u mletačkoj vojnoj misiji za obranu od Turaka te da se 1538. vratio u Kotor. Njegova talijanska zbirka Pučke rime… (Rime volgari di M. Ludovico Pascale da Catharo Dalmatino, 1549) najopsežniji je pjesnički opus na talijanskome nastao na istočnoj obali Jadrana. Prvi dio zbirke obuhvaća petrarkističku ljubavnu liriku bembističkog usmjerenja, a drugi, pod zasebnim nazivom Rime diverse, poslanice, prigodnice i panegirike. Kraću latinsku zbirku srodne tematike, u kojoj je i priličan broj autobiografskih pjesama, tiskao mu je posmrtno prijatelj, talijanski pjesnik Lodovico Dolce (Pjesme – Carmina, 1551). To je posljednja objavljena zbirka latinskoga pjesništva hrvatskoga humanizma koja je potpuno prožeta zanimanjem za svjetovno. U Arhivu Male braće u Dubrovniku čuvaju se neke Paskalićeve neobjavljene pjesme. Paskalić je u svoje doba bio vrlo cijenjen pjesnik, mnoge su mu pjesme uvrštene u antologije, a engleski petrarkist Th. Lodge prepjevao je četiri njegova soneta.
