struka(e):

papuanski jezici, naziv za neaustronezijske jezike prastanovnika Nove Gvineje i susjednoga otočja (npr. otočja Bougainville). Termin papuanski jezici nije genetskolingvistički, jer se pretpostavlja da se oni nisu razvili iz jednoga prajezika. Nova Gvineja bila je naseljena već prije 50 000 godina, a nakon podizanja razine mora i prekida kopnenoga mosta s Australijom, približno prije 12 000 godina, veze papuanskih jezika s jezicima svijeta ostale su neznatne, sve do pristizanja govornika austronezijskih jezika (približno prije 2000 godina) i europskih kolonizatora (u XIX. st.). Zbog uvjeta na otoku i načina života starosjedilaca, koji su pretežno zadržali lovačko-sakupljačku ekonomiju, papuanskim jezicima uglavnom govore male zajednice od nekoliko stotina govornika. Jedino na Središnjem gorju Nove Gvineje, gdje se vrlo rano razvila poljoprivreda, ima papuanskih jezika s više od 10 000 govornika i genetski odnosi među njima lakše su utvrdivi. Najveći je papuanski jezik enga, koji ima oko 230 000 govornika u pokrajini Enga, a ukupno papuanskim jezicima govori oko 4 milijuna ljudi. Danas se na Novoj Gvineji govori oko 750 jezika koji se svrstavaju u stotinjak jezičnih porodica, iako postoje i pretpostavke o dubljoj genetskoj srodnosti među nekim jezičnim porodicama. Mnogi papuanski jezici nisu dobro opisani (osobito jezici na indonezijskom dijelu otoka, u pokrajinama Papua i Zapadna Papua), pa nije moguće provesti valjanu genetsku klasifikaciju.

Među bolje opisane jezične porodice papuanskih jezika valja ubrojiti jezike istočnoga Središnjega gorja Nove Gvineje (npr. kalam, kobon, fore, enga, itd.), jezike Bougainvillea (rotokaški, nasioi, itd.), marindske jezike (boazi, marind, itd.), jezike Torricelli (urim, aiku, arapeš, siliput, itd.), jezike sepik-ramu (jimas, ngala, karavari, abau, itd.), zapadnopapuanske jezike (npr. karon, tehit, borai, pantai, itd.), jezike finisterre-huon (npr. kate, rava, migabak), itd. Ni jedan papuanski jezik nema službenoga statusa, a pismenost se razvija tek od nedavno na malobrojnim jezicima. Primjerice, finisterre-huonski jezik kate, kojim govori oko 80 000 ljudi, koristi se u luteranskom bogoslužju u pokrajini Morobe. Mnogim papuanskim jezicima prijeti izumiranje, a sve je više stanovnika otoka koji su dvojezični pa uz lokalni papuanski jezik govore i službene jezike tok pisin (pidžin nastao iz engleskoga) i hiri motu (pidžin nastao iz austronezijskoga jezika motu). Dvojezičnost potiče i tradicionalni sustav egzogamije, zbog kojega se pripadnici mnogih plemena vjenčavaju s osobama iz plemena koja govore drugim jezicima.

S tipološkoga gledišta teško je utvrditi poopćenja koja bi vrijedila za sve, ili čak za većinu papuanskih jezika. U fonologiji su česti sustavi s razmjerno jednostavnim sustavima suglasnika i s tonskim naglascima, a mnogi se jezici odlikuju izrazito složenom morfologijom. Glagol je u mnogim jezicima polipersonalan (izražava lice subjekta i objekta, ponekad i neizravnog objekta), npr. u jeziku monumbo iz porodice Torricelli. Imenice u mnogim jezicima imaju kategoriju roda (odnosno imenskih klasa). Ponekad ima više od dvadeset rodova (npr. u jeziku jimas iz porodice sepik-ramu). U zamjeničkim sustavima često postoji oprjeka između inkluzivnih zamjenica (koje uključuju sugovornika) i ekskluzivnih zamjenica (koje ne uključuju sugovornika, kada se zamjenica »mi« upotrijebi u značenju »ja i oni, ali ne i ti«). Pretpostavka da su jezici koji se govore u unutrašnjosti Nove Gvineje (u Središnjem gorju) tipološki slični australskim aboridžinskim jezicima, a vrlo različiti od jezika priobalnoga područja, koji pak navodno pokazuju tipološke podudarnosti s jezicima zapadne obale Amerike, nije dovoljno potkrijepljena, no poticaj je za buduća tipološko-arealna istraživanja.

Citiranje:

papuanski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/papuanski-jezici>.