struka(e):
Pantić, Mihajlo
srpski književnik
Rođen(a): Beograd, 10. VI. 1957.

Pantić, Mihajlo, srpski književnik (Beograd, 10. VI. 1957). Diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu (1981). Uređivao časopise Književna reč, Književne novine i Književni glasnik. Radio u Institutu za književnost i umetnost (1982–91), potom na beogradskom Filološkom fakultetu predavač na katedrama za noviju hrvatsku i srpsku književnost. Objavio je 1984. zbirku književnih kritika Iskušenja sažetosti, u kojoj mladu srpsku prozu promatra u kontekstu modela kratke priče. U zbirkama pripovijedaka Hronika sobe (1984), Vonder u Berlinu (1987), Pesnici, pisci & ostala menažerija (1992), Novobeogradske priče (1994), Sedmi dan košave (1999) opisuje suvremene urbane prostore; uz njih vezuje i rock and roll kao neponovljiv znak kulturne epohe. Eseje i kritike o suvremenoj hrvatskoj i srpskoj književnosti objavio je u knjigama Aleksandrijski sindrom (I–II, 1987–94), Protiv sistematičnosti (1988), Modernističko pripovedanje (1999). Svojim antologijama i književnim kritikama istaknuo se kao promotor naraštaja srpskih postmodernističkih pisaca. Piše i o nizu hrvatskih pisaca, od klasikâ Krleže i Marinkovića do fantastičara i kvorumaša.

Citiranje:

Pantić, Mihajlo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pantic-mihajlo>.