Palada, Josip, hrvatski književnik i novinar (Dograde kraj Trogira, 17. XII. 1935 – Prigorje Brdovečko, 12. II. 2022). Srednju tehničku školu završio je 1955. u Osijeku. Pripovijetkama, reportažama, feljtonima, esejima i člancima surađivao je u periodici, a izvedene su mu brojne radiodrame. Istaknuo se kao pisac za djecu i mladež, zbirkom pripovijedaka Lutke (1974), romanom Iz poštanske torbe (1975), igrokazima tiskanima u knjigama Divlje jagode (1977) i Veliki prijatelji (2009) i dr. Pisao je romane (Miris majke, 1985; Zlonjiva, 2016), novele (Priče iz hrvatske nigdine, 2005; Tko je palio moje knjige, 2020), eseje i likovne kritike (Kultura s radničke ceste, 1988; Među nama, 1996) i pjesme (Urla tišina, 1989; Stiglo me, 1998; Mogila, 2001; Viđenja, 2003; Ako ne otputuješ, 2007). Kasnija su mu djela mahom ratne tematike.
