struka(e):

pala (latinski pala: lopata), u crkvenoj umjetnosti, slika postavljena iznad oltarne menze. Javlja se oko XI. st. U početku je jednostavna pravokutna oblika; s razvojem gotike postaje arhitektonski raščlanjena u više dijelova, dobiva predelu i ukrašena je motivima kasnogotičke arhitekture (pale u obliku triptiha, poliptiha, s pokretnim krilima i raznovrsnim kombinacijama). Od renesanse nadalje opet poprima jednostavne oblike s polukružnim ili ravnim završetkom. Oltarne pale mogu biti izvedene i kao reljef od mramora, drva i terakote. – Naziv pala upotrebljava se i za vrstu antependija – metalnu ploču s reljefima – na prednjem dijelu oltarne menze. Takva zlatna ploča (pala d’oro) jedna je od dragocjenosti crkve sv. Marka u Veneciji. U katedrali sv. Tripuna u Kotoru nalazi se zlatna pala iz 1440., rad Hansa iz Basela i njegovih suradnika.

Citiranje:

pala. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/46174>.