Ožegović (Ožegović Barlabaševački), Mirko, senjsko-modruški biskup (Vinarec kraj Križevaca, 30. IX. 1775 – Senj, 8. I. 1869). Studirao filozofiju i pravo, a od 1798. bogosloviju u Zagrebu. Nakon zaređenja 1801. bio je kapelan u Konjščini, te iste godine i župnik u Bisagu (do 1815). God. 1807. imenovan je vicearhiđakonom kotara zelinskog i izvjestiteljem biskupskoga konzistorija, a 1815. zagrebačkim kanonikom. Od 1817. bio je ravnatelj zagrebačkoga plemićkoga konvikta, a od 1826. prodirektor Zagrebačke akademije i školski nadzornik za Hrvatsku. God. 1827. imenovan je arhiđakonom varaždinskim, 1828. prisjednikom Banskoga stola, a 1829. prelatom Stola sedmorice. God. 1830. i 1832. bio je poslanik na zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru. Imenovan je zatim (1833) senjsko-modruškim biskupom te je za biskupsko sjedište odabrao Senj, gdje je 1835. izgradio biskupski dvor, 1839. otvorio gimnaziju, a 1857. konvikt. Kao član Hrvatskoga sabora 1848. predvodio je delegaciju koja je J. Jelačića predlagala za bana te je iste godine prvi uveo narodni jezik u svoju biskupsku kancelariju. God. 1849. bio je imenovan tajnim carskim savjetnikom. U latinskim brošurama, izdanima 1832–48., zauzimao se za obranu hrvatskog državnoga prava i pobijao teze o pripadnosti sjeverne Hrvatske i Slavonije Ugarskoj. Svojim Ritualom ili obrednikom biskupija senjske i modruške (1859) nastojao je uvesti novi liturgijski priručnik na hrvatskom jeziku.
