struka(e):
ilustracija
OZVUČENJE – 1. središnje, s bočnih strana pozornice, 2. središnje, s gornje strane pozornice, 3. višestruko stropno, 4. izravno, blisko, 5. središnje, sa zidnim zvučnicima, 6. monitorski zvučnici male snage

ozvučenje, sustav elektroakustičkih uređaja za postizanje dovoljne glasnoće i razumljivosti pri glazbenim, govornim ili kombiniranim priredbama na većem otvorenom ili zatvorenom prostoru. Sastoji se od većega broja mikrofona, od pretpojačala, stola za miješanje signala, izlaznih pojačala i većega broja zvučnika.

Mikrofoni za prijenos govora i glazbe imaju relativno usku usmjernu karakteristiku, korigiranu prijenosnu (frekvencijsku) karakteristiku i neosjetljivi su na potresanje. Kabelom ili bežičnom vezom spojeni su na pretpojačala stola za miješanje, koji ima najmanje onoliko kanala koliko i postavljenih mikrofona. Na raspolaganju trebaju biti i linijski ulazi (kanali) za spajanje ostalih izvora signala (npr. popratne glazbe, posebnih efekata itd.). Svaki kanal stola za miješanje može, neovisno o drugim kanalima, signal procesirati (pojačavati ili utišavati, filtrirati, limitirati, dodavati efekte i sl.). Ukupni signal ili onaj koji poslužitelj (tzv. tonmajstor) odluči obraditi i propustiti vodi se na izlazna pojačala i zvučnički sustav. Ozvučenje je najčešće monofonsko, tj. jednokanalno, no filmska je industrija donijela norme višekanalnog ozvučenja dvorane (6 ili 8 kanala), što služi za postizanje prostornoga dojma i dodatnih efekata prilikom prikazivanja filma.

Zvučnici namijenjeni ozvučenju kvalitetni su i robusni, a za primjenu na otvorenome moraju biti prikladno građeni i zaštićeni. Često se postavljaju na ozvučne stupove, koji svojom povoljnom usmjernom karakteristikom ozvučuju pojedine dijelove auditorija. Mogu biti postavljeni i u obliku visećega središnjega »grozda« iznad auditorija i usmjereni tako da ozvučuju cijeli auditorij. U multimedijskim dvoranama zvučnici se postavljaju najčešće oko pozornice, ali i raspodijeljeni po dvorani. Ako se s više skupina zvučnika i s različitih mjesta ozvučuje veliki auditorij, potrebno je voditi računa o udaljenostima i tako obraditi signale da zvuk iz svih skupina zvučnika stiže do pojedinih dijelova auditorija istodobno, čime se znatno poboljšava razumljivost govora i kvaliteta glazbe.

Pri izravnom ozvučenju govornih ili glazbenih priredbi ne smije se pojaviti pozitivna povratna veza (tzv. mikrofonija), tj. nekontrolirano pojačanje izvornoga signala, koje tada prepobuđuje pojačala i uzrokuje neželjena izobličenja i oscilacije. Ta se pojava sprječava pomnjivim odabirom usmjerne karakteristike i osjetljivosti mikrofona, usmjerne karakteristike zvučnikâ i njihovih međusobnih položaja, ukupne glasnoće, te uporabom uređaja koji u takvim slučajevima automatski smanjuju pojačanje sustava, odn. selektivno potiskuju frekvencijsko područje u kojem se pojavljuje smetnja.

Potrebna je razina zvučnog tlaka pri prijenosu govora u mirnom auditoriju približno 70 do 75 dB, a u velikim dvoranama s višom razinom smetnje (buke) oko 90 dB. Prijenosi glazbe i plesna glazba zahtijevaju razinu zvučnoga tlaka između 90 i 100 dB, a pop-glazba i više, dok je za ozvučenje stadiona potrebna razina zvučnog tlaka viša za 15 dB od najveće razine smetnje (npr. publike).

Citiranje:

ozvučenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ozvucenje>.