struka(e): pravo

ovjera, zakonom predviđeni način potvrđivanja potpisa, rukopisa i prijepisa. Ovjerovljenje potpisa ili rukopisa potvrđivanje je njihove autentičnosti. Ovjerovljenje prijepisa potvrđivanje je istovjetnosti prijepisa s njegovom izvornom ispravom. Prijepis se mora usporediti s izvornom ispravom, te se slagati s njom u pravopisu, interpunkciji, skraćivanju riječi i u svim drugim pojedinostima. Ovjera ne potvrđuje istinitost sadržaja isprave. Ovjerovljenje isprava namijenjenih za upotrebu u inozemstvu obavlja se na način određen propisima o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu, ako nije drukčije određeno međunarodnim ugovorom. U hrvatskom pravnom sustavu ovjera se u pravilu obavlja preko javnoga bilježnika.

Citiranje:

ovjera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ovjera>.