struka(e):

ovisnosti, psihička, a ponekad i fizička stanja koja nastaju djelovanjem sredstava ovisnosti, tj. opojnih droga na organizam. Obilježava ih promjena ponašanja i drugi psihički procesi koji uvijek uključuju prisilu daljnjeg uzimanja sredstava ovisnosti radi postizanja ugode ili uklanjanja nelagode koja se javlja zbog prekida njihova uzimanja. Psihička ovisnost označava neodoljivu želju za sredstvom ovisnosti, a znakovi apstinencijske krize (→ apstinencijski sindrom) psihičke su naravi. Fizička ovisnost stanje je prilagodbe organizma na sredstva ovisnosti, koje se očituje karakterističnim fizičkim i psihičkim poremećajima nakon prestanka uzimanja tih sredstava. Za tvari koje izazivaju fizičku ovisnost tipična je tolerancija, otpornost na drogu, što znači da za jednak učinak organizam zahtijeva sve veću dozu. Ovisnosti su kronične i recidivne bolesti kojih klinička slika obuhvaća: uzimanje sredstva ovisnosti u većoj količini ili dulje nego što je bilo namjeravano; neuspješnost u naporima radi prekida uzimanja sredstva ovisnosti; znatan utrošak vremena na nabavu sredstva ovisnosti ili na oporavak od posljedica nastalih zbog njegova uzimanja; ponovna uporaba sredstva ovisnosti u situacijama u kojima je njegovo uzimanje rizično (npr. pri upravljanju vozilom); smanjenje ili potpuno zapostavljanje socijalnih, radnih ili rekreacijskih aktivnosti i dr.

Psihička i fizička ovisnost o narkoticima naziva se narkomanija (toksikomanija), a politoksikomanija je istodobna ovisnost o nekoliko sredstava ovisnosti (uključujući i alkohol), od kojih jedno može prevladavati.

Danas postoji niz oblika tzv. patološkoga (prisilnoga) ovisničkoga ponašanja, koje ne uključuje uzimanje psihoaktivnih sredstava, primjerice ovisnosti o kockanju, igrama na sreću, računalnim igrama, čokoladi, radu, spolnom općenju.

Nastanak ovisnosti

Zlouporaba sredstava ovisnosti jedan je od najtežih socijalnopatoloških problema suvremenoga svijeta. Na njezinu pojavnost utječu mnogobrojni čimbenici. U određenim je kulturama velika raširenost uporabe legalnih (tradicionalnih) sredstava ovisnosti povezana ponajprije s pozitivnim društvenim stajalištem. Primjerice, umjereno pijenje alkoholnih pića i pušenje u većem se dijelu svijeta smatra prihvatljivim i normalnim ponašanjem, unatoč mnogobrojnim zdravstvenim i drugim posljedicama koje ta sredstva ovisnosti izazivaju. Uzimanje ilegalnih (netradicionalnih) sredstava ovisnosti izaziva negativno društveno stajalište, a uživatelji i ovisnici izvrgnuti su osudi.

Rizik od početnog uzimanja opojnih droga te od razvoja ovisnosti određuje nekoliko čimbenika: biološko-psiholoških predispozicija (genetički čimbenici), funkcionalnost obitelji (kvaliteta odgoja) i okruženje u kojem osoba odrasta (dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjačke skupine u kojoj se droga uživa, kvaliteta i organiziranost školskih i drugih programa prevencije i dr.).

Pri uzimanju droge doživljeni intenzitet ugode izazvan njezinim djelovanjem (podraživanje centara ugode u mozgu) ovisi o genetičkim čimbenicima, vrsti droge, dozi te o prethodnom psihičkom stanju osobe. Ako je ugoda izrazito jaka, može izazvati poriv za ponovnim uzimanjem droge. U takve osobe uočava se postupni gubitak interesa za izvršavanje obveza, promjene u ponašanju, koje postaje sve više socijalno poremećeno, potom i nezakonito (kriminal, prostitucija), te fizičke promjene. Biološke i funkcionalne promjene na mozgu čine osobu sve ovisnijom o drogi, a počinju se javljati i drugi zdravstveni problemi. Kada se razvije ovisnost, pokušaje neuzimanja droge obilježava apstinencijska kriza, koju ovisnik nije u stanju podnijeti pa je prisiljen nastaviti uzimati droge. Ovisnici mogu dugo prikrivati bolest i odbijati liječenje jer ne žele prekinuti uzimanje droge, ali i zbog straha od društvene osude i izolacije. Posljedica je takva ponašanja produbljivanje ovisnosti, pa društvo trpi posljedice: porast kriminala, širenje virusnih infekcija, ekonomske štete, porast mortaliteta, stradanja u prometu i dr. Prekidom uzimanja sredstava ovisnosti i prevladavanjem apstinencijskoga sindroma nije moguće u kratkom roku ispraviti poremećeno ponašanje ni utjecati na tjelesne mehanizme koji podržavaju stalnu žudnju za ponavljanjem ugode pa ubrzo dolazi do ponovnoga javljanja bolesti.

Dijagnostika ovisnosti obuhvaća pregled i promatranje ovisnika, analizu tjelesnih tekućina (urin, krv, slina) na prisutnost metabolita droge, pretrage kojima se ustanovljuje stupanj oštećenja pojedinih organa (jetra, bubrezi, pluća) te virusne (hepatitis, HIV-bolest) i druge bolesti (sifilis, tuberkuloza). Liječnik se savjetuje i s osobama iz ovisnikova okruženja te pokušava provesti motivacijski postupak ne bi li ovisnik prihvatio neki od mogućih oblika liječenja.

U RH zlouporaba ilegalnih opojnih droga u suvremenom obliku počela se javljati potkraj 1960-ih. Porast njihove ponude i dostupnosti pokrenuo je početkom 1990-ih epidemiju zlouporabe. Istodobno su na porast potražnje utjecali rat i tranzicijski procesi. Potkraj 1980-ih najviše je ovisnika bilo u Splitu, potom u Zadru i Puli. Danas se problem ovisnosti proširio na sva gradska središta, ali nisu pošteđene ni manje sredine. Do 2005. broj opijatskih (heroinskih) ovisnika porastao je na približno 20 000; oni čine 70% svih liječenih ovisnika. Smatra se da će do punoljetnosti više od 40% mladih u RH iskušati djelovanje neke od ilegalnih opojnih droga. Procjenjuje se da je oko 9% punoljetnoga stanovništva RH ovisno o alkoholu, a oko 35% ovisno je o pušenju duhana. (→ alkoholizam; pušenje)

Tipovi ovisnosti

Različite opojne droge ili skupine opojnih droga uzročnici su ovisnosti, koje se razlikuju po načinu i intenzitetu mijenjanja stanja svijesti i ponašanja, po brzini nastajanja, po posljedicama uzimanja i po opasnosti za pojedinca i društvo.

Opijatski tip opojnih droga

Opijatski tip opojnih droga uzrokuje brz razvoj fizičke i psihičke ovisnosti te tolerancije. Heroin je najčešće zlorabljena droga toga tipa. Njegovo djelovanje isprva izaziva euforiju, zatim usporenost, smirenost i ravnodušnost. Uživatelj u početku uzimanja obično povraća, zjenice su mu sužene, puls i disanje usporeni, probava je usporena, a mokrenje otežano. Heroin se u početku obično uzima ušmrkivanjem, a poslije ugl. intravenski. Nakon prestanka uzimanja javljaju se nakon 12 ili više sati znakovi apstinencijskoga sindroma: nemir, panika, širenje zjenica, curenje iz nosa, ježenje, osjećaj hladnoće, bolovi u tijelu, grčevi, povraćanje, proljev. Liječenje je dugotrajno i teško, a najbolje rezultate daje složeni program tretmana koji uključuju povremenu ili dugotrajnu farmakoterapiju zamjenskim lijekovima (metadon, morfin, buprenorfin i dr.). Kod 20 do 25% ovisnika moguće je postići stabilnu i dugotrajnu apstinenciju bez zamjenskih lijekova. Boravak u terapijskoj zajednici (komuni) može pridonijeti mnogo boljoj prognozi. Smrtnost heroinskih ovisnika vrlo je visoka, a životni vijek gotovo 30 god. kraći od prosječnoga. Rana smrt najčešće je posljedica predoziranja, samoubojstva ili bolesti, npr. ciroze jetre, HIV-bolesti, oštećenja srca i pluća.

Benzodiazepinski tip opojnih droga

Benzodiazepinski tip opojnih droga može biti uzrokom ovisnosti o tabletama za umirenje, ublažavanje napetosti, straha, nesanice (tzv. tabletomanija). Takva je ovisnost često medicinski uzrokovana (pri liječenju boli, anksioznih poremećaja, depresije ili nesanice), ali zbog lake dostupnosti lijekova (posebice analgetika) javlja se i nemedicinska zlouporaba tableta. Ovisnost je fizička i psihička, češća kod žena srednje i starije životne dobi. Sporo se razvija, kasno se otkriva i teško se liječi. Djelovanje je slično alkoholnomu: nekoordinirane kretnje, nejasan govor, usporene reakcije, tupost, ali bez izražene veselosti. Prekid uzimanja sredstva ovisnosti prati postupno jačanje uznemirenosti sve do panike, potom strah, razdražljivost, nesanica, tjelesna napetost, drhtanje, a mogu se javiti delirij i epileptički grčevi (najizraženije nakon prekida uzimanja barbiturata).

Psihostimulansi

Ovisnost o psihostimulansima amfetaminskoga tipa obično počinje u adolescenciji, a o onima kokainskoga tipa nešto poslije ili pak u ranim srednjim godinama. Psihostimulansi uzbuđuju središnji živčani sustav do euforije, potiču motoričku aktivnost, smanjuju osjećaj fizičkog i mentalnog umora, potrebu za spavanjem i uzimanjem hrane; prisutni su znakovi pojačane simpatičke aktivnosti (ubrzan puls, povišen krvni tlak, širenje zjenica), a mogu se javiti i halucinacije. Psihostimulansi se unose u tijelo ušmrkivanjem, injekcijom ili kroz usta. Uživaju se najčešće povremeno i prigodno. Stalna i intenzivnija uporaba uzrokuje mršavljenje, nesanicu, psihičke promjene i poremećaj ponašanja. Kokain ima intenzivno euforično djelovanje te izaziva snažnu psihičku ovisnost uz osjećaj povećanoga samopouzdanja, ponekad i agresivnosti, paranoje i nekritičnosti u donošenju odluka. Kod predoziranja, smrt može nastati zbog prestanka rada srca ili neuroloških komplikacija koje uzrokuju prestanak disanja. Oko 40% odraslih može ga godinama kontrolirano povremeno ili prigodno uzimati. Kod mladih to nije slučaj, osobito ako uživaju crack, oblik kokaina što se zagrijavanjem pretvara u plin koji se udiše i ima izrazito brzo, snažno, euforično i kratkotrajno djelovanje. Apstinencijski sindrom obilježava snažna žudnja za drogom, sklonost samoubojstvu, depresija, razdražljivost, drhtanje i moguće halucinacije.

Ecstasy

Ecstasy rijetko razvija ovisnost koja bi zahtijevala liječenje. Ta droga brzo oštećuje neurone putem kojih djeluje na organizam, pa se unatoč povećanju doze smanjuje intenzitet njezina djelovanja te uživatelji spontano prekidaju uzimanje. Dio ih nastavlja uzimati amfetamine ili kokain, a ako zbog uznemirenosti i nesanice započnu uzimati opijate, vrlo brzo razviju teški tip ovisnosti. Povremeno uživanje ecstasyja također može izazvati ozbiljne štetne posljedice za organizam jer potiče pretjeranu motoričku aktivnost uz povišenu tjelesnu temperaturu i dehidraciju; moguće je oštećenje jetre i bubrega te je povećan rizik od infekcija. Mogu se razviti i psihički poremećaji, a smrtni je ishod rijedak.

Halucinogeni

Halucinogeni izazivaju poremećaj opažanja. Ne uzrokuju fizičku ovisnost, a blaga je psihička ovisnost moguća. Opasnost je tih droga u ponašanju nakon uzimanja. Snažni psihoaktivni učinak izaziva već vrlo malena količina LSD-a. Slaba samokontrola ponašanja, uz poremećeno doživljavanje stvarnosti, uzrok je stradanjima (npr. u prometu, padu s visine). Halucinogeni mogu kod predisponiranih osoba ubrzati pojavu psihoza shizofrenoga tipa i/ili povećati njihovu učestalost.

Kanabis

Kanabis svojom djelatnom tvari, tetrahidrokanabinolom (THC), izaziva mješavinu umirujućih, stimulativnih i halucinogenih učinaka putem specifičnih receptora u mozgu. Psihomotorno je reagiranje usporeno, a kritičnost smanjena, što povećava opasnost od stradanja u prometu. Djelovanje kanabisa uzrokuje širenje zjenica, crvenilo očnih spojnica, povećan apetit, suhoću usta i tahikardiju. Najčešće se uzima povremeno te je najraširenija i najpopularnija ilegalna droga u svijetu. Ovisnost je pretežito psihička (rijetka je blaga fizička ovisnost), a razvija se kod manjega broja redovitih uživatelja. Dokazano je štetno djelovanje na spoznajne sposobnosti pa uživatelji teže pamte i postižu lošije rezultate tijekom školovanja. Smatra se da kod tinejdžera povećava rizik od daljnjeg uzimanja težih droga.

Otapala

Otapala najčešće udišu djeca i mlade osobe. Uzrokuju dezorijentaciju, konfuzan govor, poremećenu koordinaciju, a moguće su i halucinacije. Češća primjena otapala uzrokuje oštećenje mozga i drugih organa te promjene ponašanja. Pri otrovanju je moguć gubitak svijesti i smrt.

Suzbijanje ovisnosti

Strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga obuhvaća mjere kojima se nastoji smanjiti ponuda, potražnja i štetne posljedice vezane uz uzimanje opojnih droga. Na svjetskoj se razini tim problemom u prvom radu bavi UN, na temelju nekoliko međunarodnih ugovora o kontroli droga, donesenih od 1961. do 1988. Europska tijela koja se bave problemom ovisnosti (npr. Pompidou Group pri Vijeću Europe) ističu značenje stvaranja strategije utemeljene na znanstvenim istraživanjima, koja bi se provodila suradnjom stručnjaka i države. Predlaže se uravnotežen pristup suzbijanju ovisnosti, u kojem bi se jednako značenje pridavalo represivnim i preventivno-terapijskim mjerama. Represivnim mjerama, os. ako bi one bile usmjerene prema uživateljima i ovisnicima umjesto prema organiziranomu kriminalu drogom, nije moguće postići dobre rezultate. Zato se danas sve veća pozornost daje prevenciji, liječenju i socijalnoj rehabilitaciji ovisnika te programima smanjenja štete.

Sabor RH je 1996. prihvatio Strategiju suzbijanja zlouporabe opojnih droga, temeljem koje se u RH organizira izradba i provođenje Nacionalnoga programa za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. U sklopu toga programa prvi stupanj prevencije obuhvaća Školski program prevencije ovisnosti, koji je uključen u odgojno-obrazovni proces. U okviru organiziranih mjera izvanškolske prevencije, značajnu ulogu imaju sredstva lokalne zajednice koja mogu pridonijeti sigurnom odrastanju djece. Osobito je važno rano otkrivanje rizičnih skupina djece i poduzimanje zaštitnih mjera za sprječavanje preprodaje droga na mjestima zabave i okupljanja mladih i dr.

Liječenje ovisnika iznimno je važno u strategiji suzbijanja zlouporabe opojnih droga, jer neliječeni ovisnici uvlače u svoje krugove nove uživatelje i tako proširuju problem ovisnosti. To je dugotrajan proces s nepredvidljivim tijekom i konačnim ishodom, koji zahtijeva primjenu fizičkih, psihičkih i socijalnih mjera. Najviše ovisnika liječi se ambulantno, a bolnički se ugl. liječi apstinencijska kriza. Dio ovisnika moguće je socijalno rehabilitirati dugotrajnim boravkom u terapijskoj zajednici.

Programi smanjenja štete (engl. harm reduction) uključuju mjere kojima je moguće smanjiti rizike i štetne posljedice uporabe droge, bez očekivanja da će ovisnik prekinuti njezino uzimanje (npr. besplatna zamjena pribora za ubrizgavanje droge, dijeljenje kondoma). Ti su programi prvi korak u pokušaju motiviranja ovisnika na prihvaćanje nekog oblika liječenja.

Glavne su represivne mjere u strategiji suzbijanja zlouporabe opojnih droga: suzbijanje međunarodnog organiziranoga kriminala u vezi s drogom, suzbijanje korupcije u pojedinim zemljama, međunarodna financijska i stručna pomoć siromašnim zemljama u kojima se droga proizvodi. Značajnu ulogu u smanjenju dostupnosti droga imaju i mehanizmi kontrole proizvodnje i stavljanja u promet psihoaktivnih lijekova te tvari i sredstava potrebnih za proizvodnju opojnih droga. Liječnici mogu pridonijeti smanjenju zlouporabe lijekova racionalnim pristupom u farmakoterapiji psihičkih poremećaja i terapiji boli.

Citiranje:

ovisnosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ovisnosti>.