oružje

oružje, predmet, naprava, uređaj ili dr. sredstvo koje služi za ubijanje, onesposobljavanje ili razaranje nekog cilja. Rabe ga oružane snage kako bi u borbi ili ratu nanijele protivniku gubitak u ljudstvu ili materijalnim dobrima, dok se za civilne namjene rabi u policijskoj službi, osobnoj obrani, zaštiti, lovu, športu i sl. Postoje različite podjele oružja (na hladno i vatreno, ono za borbu iz blizine i daljine, konvencionalno i nekonvencionalno i dr.), a pojedine vrste istodobno pripadaju u više skupina, među kojima se stoga ne mogu postaviti čvrste granice.

Hladno oružje

Hladno oružje najstarije je, a pojavilo se već u kamenom dobu. Isprva su se rabili neobrađeni predmeti iz prirode (batina, štap, kamen), a potom su se radi povećanja probojnosti drvenomu tijelu oružja dodavali vrhovi, oštrice i sl., isprva od kamena, a potom i od kovine. Uporabom koplja povećan je domet, a primjena oštrice omogućila je izradbu noža, koplja s kamenim vrhom, te sjekire koja je zamijenila kamenu toljagu. Veliki napredak u razvoju bilo je otkriće oružja s tetivom poput luka i strijele, te praćke, kojima se može djelovati na daljinu. Tijekom pov. razdoblja, razvila su se najraznovrsnija hladna oružja koja djeluju na blizinu (npr. mač), na daljinu (npr. katapult, samostrijel i dr. bacačke sprave), na udarac (sjekira, buzdovan), bodenje (bodež, bajunet), sječu (sablja). (→ hladno oružje)

Vatreno oružje

Vatreno oružje uvedeno je otkako se u Europi pojavio crni barut potkraj XIII. st. Energija nastala eksplozijom kod tog se oružja isprva rabila samo za impulsno ubrzanje projektila (kamene ili željezne topovske kugle, strjeljačkog zrna), čime je postignut znatan domet i točnost pogađanja cilja, ali je razorni učinak ostao u granicama mehan. udara. Poslije je uveden projektil s eksplozivnim nabojem (granata), koji nakon pogotka cilja eksplozijom izaziva veći razorni učinak. Među vatrenim oružjem, količinom i raznovrsnošću dominira strjeljačko oružje (pištolj, revolver, puška, puškostrojnica, strojnica), koje može biti s repetirajućim mehanizmom, poluautomatsko ili automatsko. Osim strjeljačkoga, u skupinu vatrenog oružja ubraja se i topničko oružje (minobacač, top, haubica). Posebna su vrsta oružja, tj. projektila bombe, koje se prema cilju odbacuju rukom, mehan. bacačem, otpuštanjem s letjelica ili dr. Tijekom II. svjetskog rata uvedeno je raketno oružje, koje čine projektili s vlastitim reaktivnim pogonom, tj. nevođene i vođene rakete. Primjena eksplozivnih naboja dovela je i do širenja minskog oružja. Unaprijed položena mina (protupješačka, protuoklopna, diverzantska, pomorska i sl.) eksplodira nailaskom cilja u njezinu blizinu ili njezinim aktiviranjem programiranim ili daljinski upravljanim upaljačem. (→ vatreno oružje)

Oružje za masovno uništavanje

Oružje za masovno uništavanje obuhvaća nuklearno oružje, biološko oružje i kemijsko oružje, tj. ono koje nanosi masovne gubitke neprijatelju, dovodi do izrazito velikog broja ozlijeđenih, otrovanih i bolesnih, do velikih razaranja materijalnih dobara i do dugotrajnog zagađenja (kontaminacije) okoliša. Takvo razaranje stvara velike probleme i zahtjeve u organizaciji skrbi, prve pomoći i liječenja ozlijeđenih i oboljelih. Zbog toga su uporaba, proizvodnja i širenje takva oružja zabranjeni općim načelima međunarodnog ratnoga prava i odgovarajućim konvencijama. Do sada je u većim razmjerima upotrebljavano samo kemijsko oružje, napose bojni otrovi.

Oružje usmjerenoga djelovanja

Oružje usmjerenoga djelovanja zasnovano je na izravnom prijenosu razorne energije u uskom snopu usmjerenom prema cilju. To je oružje tek u fazi razvoja. Za primjenu na taktičkoj razini do sada su razvijeni upotrebljivi prototipovi koji pripadaju dvjema vrstama oružja; prvo je zasnovano na djelovanju energije elektromagn. zračenja lasera, a drugo na emisiji električki nabijenih čestica. Amer. programom Strateške obrambene inicijative (nazvan i Rat zvijezda), bilo je predviđeno korištenje tog oružja za uništavanje balističkih projektila u svemiru. Idejom o takvoj vrsti (obrambenog) oružja bavio se i hrvatski znanstvenik N. Tesla.

Nesmrtonosno oružje

Nesmrtonosno oružje u novije doba služi za onesposobljavanje ljudi ili sredstava uz smanjenje smrtnosti, trajnih ozljeda i neželjene materijalne štete. Rabi ga vojska i policija za suzbijanje nereda, a postoje i vrste namijenjene za osobnu zaštitu pojedinaca. Neka su od tih oružja tek u fazi razvoja; takvo je zvukovno oružje koje emitira zvučni val jačine oko 150 decibela, a izrazito je bolno na udaljenosti do 100 m. Toplinsko oružje djeluje usmjerenim elektromagn. zračenjem u mikrovalnom području, koje dovodi do intenzivnog osjećaja gorenja; čim prestane zračenje, prestaje i bol, a na koži ne ostaju nikakva oštećenja. Strujno oružje rabi strujne udare, koji dovode do osjećaja paraliziranosti, a mogu uzrokovati i grčenja pojedinih dijelova tijela. U tu skupinu oružja ubrajaju se el. vodeni top koji izbacuje mlaz slane vode pod naponom, te el. palice, puške i pištolji za omamljivanje, od kojih se većina mora prisloniti izravno na tijelo protivnika, dok neki djeluju i na manjim udaljenostima. Plinsko oružje obuhvaća različita priručna sredstva i oružja koja pod pritiskom barutnih plinova raspršuju nadražljive nesmrtonosne tvari s kratkotrajnim učinkom.