oplemenjivanje domaćih životinja

ilustracija
OPLEMENJIVANJE DOMAĆIH ŽIVOTINJA, shema oplemenjivačkoga rada u proizvodnji produktivnije peradi (po J. C. Bowmanu)
ilustracija1ilustracija2

oplemenjivanje domaćih životinja, postupci kojima se mijenjaju svojstva domaćih životinja. S pomoću njih su unutar pojedinih vrsta stvorene mnogobrojne pasmine. Pasminama se nazivaju subpopulacije unutar vrste, kojih se oplemenjivanje obavlja unutar jedne populacije. Hibridima se nazivaju populacije nastale križanjem jedinki stvorenih selekcijom unutar više različitih populacija. Suvremeni se hibridi proizvode sustavom križanja koji se naziva multipliciranje linija, i to najčešće kroz četiri generacije. To su generacije pradjedova, zatim djedova, roditelja te njihovih potomaka.

Suvremeno oplemenjivanje životinja i bilja osnova je jeftine proizvodnje ljudske hrane. Oplemenjivanjem se nastoje ostvariti promjene na životinjama koje će se ekonomski konkurentno proizvoditi. Za uspješnu selekciju nužno je ispravno postaviti selekcijske ciljeve promjene svojstava za budućih 15 do 20 godina. Zato su za uspješno oplemenjivanje postale nužne specijalizirane oplemenjivačke organizacije, pa je stočarstvo podijeljeno na proizvodno i oplemenjivačko. Selekcijsko-oplemenjivačkim radom bave se danas multinac. kompanije, kojih je zbog velike konkurencije sve manji broj, ali rasplodnim životinjama opskrbljuju sve veća tržišta.

Oplemenjivanje je započelo udomaćivanjem (domestikacijom) životinja. Smatra se da su se promjene na životinjama događale zato što je čovjek želio što duže posjedovati životinje koje su mu se više sviđale i od kojih je imao veću korist. Tako su se životinje selektirale iako se ništa nije znalo o genetici i metodama selekcije. Tijekom više od 10 000 god. odabirane su životinje poželjnijih svojstava, pa su pod utjecajem čovjeka i ekoloških uvjeta nastajale mnogobrojne pasmine. Arapski konj, nastao u VI. st., prva je visoko selektirana pasmina. Znanstv. pristup oplemenjivanju domaćih životinja postavio je Robert Bekewell (1726–95). Uz Gaussovu formulu normalne raspodjele i Mendelovo otkriće nasljednih čimbenika, veliko praktično značenje imala je podjela ukupne varijabilnosti (V) na aditivnu (Va), dominantnu (Vd) i varijancu interakcije (Vi) (V = Va + Vd + Vi), koju je uveo Jay L. Lush (1896–1982). On je Bekewellovu postavku: »Sve daje sebi slično«, izrazio mat. računom sličnosti između roditelja i potomaka kroz postavku heritabilnosti (→ heritabilnost). Heritabilnost (h²) je udio aditivne varijance (Va) u fenotipskoj varijanci (Vp). Aditivna varijanca mjera je genskih efekata, a varijance dominacije i interakcije posljedica su međusobnog odnosa gena. Veličina interakcija izračunava se kombinacijskom vrijednošću. Ta su otkrića omogućila izračunavanje promjene između populacija roditelja i potomaka po formuli: R = sd h², gdje je R rezultat selekcije, sd selekcijski diferencijal, a h² ostvarena heritabilnost. Oplemenjivanje po tim načelima provodi se poglavito na govedima, konjima, ovcama i kućnim ljubimcima.

Oplemenjivanje za proizvodnju hibrida organiziraju velike kompanije, koje na tržište nude rasplodne životinje. Od hibrida se proizvode jaja, meso kokoši, pura, kunića i svinja.

U hibridnim programima roditelji buduće generacije ne biraju se radi ostvarenja selekcijskoga diferencijala nego radi poželjnih potomaka križanaca.

Objavom cjelokupnoga ljudskog genoma (2001) došlo se do važnih spoznaja o selekciji i oplemenjivanju, u prvome redu sisavaca, prošireno je znanje o nastajanju varijabilnosti, te započeo rad na dešifriranju genoma životinja. Genom goveda najviše se istražuje jer omogućuje potpunije razumijevanje ljudskoga genoma, ali i zbog važnosti za povećanje proizvodnje mlijeka. Brz razvoj znanosti o razmnožavanju omogućuje ubrzanje selekcije. Uvođenje umjetnog osjemenjivanja omogućilo je proizvodnju velikoga broja potomaka po očevima. Razvijena je tehnika proizvodnje embrija (ispiranjem) čime se povećava broj potomaka i po majkama. Prijenosom zametka u zamjensku majku (tzv. transferom embrija) omogućeno je da pasmine koje zahtijevaju skromnije uvjete uzgoja proizvode potomke pasmina koje zahtijevaju skuplje uvjete uzgoja. Nova mogućnost da životinja rađa potomstvo željenoga spola oplemenjivanje čini još efikasnijim.

Financijski i tehn. uvjeti potrebni za suvremeno oplemenjivanje uvjetovali su smještanje oplemenjivanja u razvijene zemlje. Samo zemlje u kojima se selekcijom uspješno dolazi do ekonomičnijih životinja mogu postavljati tehnologije za visoko proizvodne životinje. Primjena takvih tehnologija zahtijeva i nove organizacijske oblike u proizvodnji mesa, jaja i mlijeka, pa manje razvijene zemlje nisu samo uvoznici rasplodnih životinja nego sve više i uvoznici hrane životinjskoga podrijetla.

Citiranje:
oplemenjivanje domaćih životinja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 14. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45268>.