opća volja (franc. volonté générale), pojam u političkoj teoriji koji označava ideju političkog poretka u kojem čovjek djeluje vođen zajedničkim dobrom, a ne privatnim interesima (volonté particulière). Kao središnji pojam svoje političke teorije, razrađuje ju francuski politički teoretičar J.-J. Rousseau u djelu Društveni ugovor (1762). Po njem opća volja nije puki zbroj pojedinačnih interesa građana, već se temelji na suglasnosti o općem dobru svih pripadnika zajednice. Ona je moralna volja koja stremi zajedničkomu boljitku, temelji se na izborima, a ozbiljuje kroz zakone. Suprotno Rousseauu, liberalni teoretičari smatraju da pojedinac djeluje jedino vođen privatnim interesima, a ne općom voljom.
