struka(e):

odgovornost.

1. U građanskom pravu, stanje biti odgovoran za neispunjenje preuzete obveze ili za protupravne radnje, odn. propust dužne radnje. Civilnopravna odgovornost zasniva se na općoj zabrani nanošenja štete drugomu. Tko povrijedi tu opću pravnu dužnost, ponaša se protupravno, čini delikt i zato odgovara za uzrokovanu štetu, tj. između osobe koja je štetu uzrokovala i one koja je štetu pretrpjela nastaje građanskopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti štetu, a druga je to ovlaštena zahtijevati. Građanskopravna odgovornost najčešće se sastoji u dužnosti restitucije ili naknade štete, ali može imati i druge oblike (npr. gubitak kapare, isplata ugovorne kazne, isplata zatezne kamate, satisfakcija, objavljivanje presude ili ispravka, povlačenje izjave, poduzimanje mjera za sprječavanje nastanka štete, uklanjanje izvora opasnosti, prestanak radnje kojom se vrijeđa pravo osobe i sl.). Za nastanak odgovornosti moraju biti ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. Opće su pretpostavke za nastanak odgovornosti: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. U nekim slučajevima zakon zahtijeva i posebne pretpostavke kao što su postojanje obveznog odnosa, krivnja štetnika, povećana opasnost od štete, poseban odnos štetnika i odgovorne osobe i sl. Prema tim posebnim pretpostavkama razlikuju se pojedine vrste odgovornosti pa onda i pravila o mogućnosti ograničenja ili oslobođenja od odgovornosti, načinima popravljanja štete, obujmu i visini naknade štete i sl. Prema naravi štetne radnje odgovornost može biti ugovorna, izvanugovorna i predugovorna. Ugovorna odgovornost postoji ako je dužnik povrijedio obvezu iz postojećeg obveznog odnosa (povrjeda ugovora, stjecanje bez osnove, jednostrana izjava volje, poslovodstvo bez naloga). Na ugovornu se odgovornost supsidijarno primjenjuju pravila o izvanugovornoj odgovornosti, koja postoji ako je aktivnim ili pasivnim ponašanjem jedne osobe nanesena šteta pravno zaštićenim interesima druge osobe. Predugovorna odgovornost (lat. culpa in contrahendo) odgovornost je za vođenje pregovora bez namjere da se ugovor sklopi ili za odustajanje od pregovora bez osnovana razloga. Prema tomu je li za nastanak odgovornosti potrebna krivnja štetnika, odgovornost može biti subjektivna i objektivna (kauzalna). U pravilu je odgovornost subjektivna, i to takva kod koje se krivnja predmnijeva. Objektivna odgovornost postoji za štete od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana mogućnost nastanka štete. Prema tomu tko odgovara za štetu odgovornost može biti vlastita odgovornost ili odgovornost za drugoga. U pravilu se odgovara za vlastite radnje, ali se može odgovarati i za radnje drugoga (maloljetnu djecu, osobe duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju, poslodavac za radnika, pravna osoba za štetu koju uzrokuju njezina tijela). Prema odnosu između više odgovornih osoba koje su uzrokovale štetu odgovornost može biti podijeljena i solidarna. U pravilu je odgovornost podijeljena, ali solidarno odgovaraju: štetnici koji su radili zajedno; štetnici čiji se udjel u šteti ne može utvrditi, ako se ne može utvrditi koja je od više osoba uzrokovala štetu; roditelji i djeca za štetu koju je počinilo deliktno sposobno dijete, itd.

2. U ustavnom pravu razlikuje se pravna i politička odgovornost nositelja izvršne vlasti. Pravna odgovornost, po nastanku starija, odgovornost je za povrjedu ustava ili drugoga propisa. O pravnoj odgovornosti najviših nositelja izvršne vlasti (premijera i ministara) odlučivao bi parlament u posebnom postupku koji je, prema uzoru na engl. impeachment, razvijen tijekom XVIII. st., a primjenjivale su ga mnoge monarhije u XIX. st. Hrvatski sabor je 1874., na prijedlog bana I. Mažuranića, donio Zakon o odgovornosti bana i odjelnih predstojnikah. U mnogim zemljama i danas se posebnim postupcima utvrđuje pravna odgovornost drž. poglavara (npr. u SAD-u impeachmentom); po Ustavu RH o pravnoj odgovornosti Predsjednika Republike na prijedlog Sabora odlučuje Ustavni sud. Budući da je izvrgavanje postupku impeachmenta za mnoge premijere i ministre značilo neugodan završetak polit. karijere, u engl. parlamentarnoj praksi s kraja XVIII. i poč. XIX. st. uvriježilo se i prethodno podnošenje ostavke, čime je stvorena politička odgovornost za svrsishodnost određenoga postupka, bio njime povrijeđen neki propis ili ne. Time između vlade i parlamenta nastaju pravi odnosi parlamentarnoga sustava.

Citiranje:

odgovornost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/odgovornost>.